Rad posvećen direktnim akcijama pojedinaca rezultat je zajedničkih nastojanja obraćanju prostornim problemima koji ostaju kolektivno zaboravljeni. Smještanjem u javni prostor činimo vidljivim ono što mu elementarno pripada – zalaganje za njega samog.
Autorsku relaciju čine Ivor Glavaš, Maja Flajsig i Vedrana Balković.
Vedrana Balković (1950.) slobodna je umjetnica u mirovini. Radno doba provela je kao nastavnica likovne pedagogije, dok je paralelno izlagala svoje radove po svijetu (Kini, Argentini, Španjolskoj, Kanadi). Živi sama u Križu pokraj Ivanić Grada, ima dva odrasla sina.
Od njih je dobila kameru koju prije godinu dana počinje intuitivno koristi kao alat u borbi protiv prostorne nepravde. Nasuprot njenog doma lokalni poduzetnik počeo je ilegalno prodavati šoder i ostalu krupnu građu. Radi se o konvojima kamiona i tonama materijala koji neovisno o danu i noći dolaze i odlaze; mijenjajući svakodnevicu, narušavajući zdravlje i sigurnost. U aktu borbe za vlastiti i javni pejzaž autorica susreće društvenu i institucionalnu nijemost, kao i otvorene prijetnje lokalnih industrijalaca.
Njen pogled s prozora gleda na status quo kojeg proizvode nekontrolirani sustavi i iracionalni procesi. Godinu dana kasnije ostaje sjećanje na jednu drugačiju starost.