Dvije su sestre. Jedna rađa drugu, a druga prvu.
Motiv sfinge postoji u umjetnosti od davnina. U europskoj umjetnosti počinje se javljati u renesansi i manirizmu kroz ponovno otkrivanje antičkog svijeta, a kasnije u romantizmu, klasicizmu i simbolizmu. Prisutna je i u azijskoj umjetnosti. Ipak, moja inspiracija sfingom je sasvim osobna.
Etimološki, riječ dolazi od grčke riječi «Sphigx» izvedene od glagola «sphiggo» što znači «zadaviti». Za stare grke Sfinga je ženski demon porijeklom iz daleke zemlje koji donosi uništenje i nesreću. Prema nekim izvorima Sfinga je jedinstveno mitološko biće, nastalo tako, što se jedna od Kadmejovih kćeri, koju su izludjeli, pretvorila u čudovište s glavom žene, tijelom mačke, orlovim krilima i zmijskom repom. Ta mitološka sfinga zadavila bi svakog prolaznika koji nije znao odgovor na njene zagonetke. Pobijedio ju je naposljetku Edip riješivši njenu zagonetku, ali ta pobjeda je samo doprinijela njegovoj prokletoj sudbini. Upravo zahvaljujući tome postao je kralj, što je prouzrokovalo daljnje tragične posljedice. Simbolika sfinge mogla bi se kratko sažeti na izreku – kako god okreneš, ne valja. Ali da Edip nije pobijedio sfingu, ne bi bilo te inspirativne priče koja je za čovjeka (rješenje zagonetke) vječito aktuelna.
Izlažem dva rada, prvi iz 2012.g. nosi naziv «Sfinga», a radi se o slideshow projekciji teksta koji govori o jednom tipu žene, koja se pretvorila u osamljenu čudakinju orijentiranu isključivo na sebe i svoje unutrašnje strahove. Njen svijet je neprobojna utvrda iz koje vreba žrtvu koju će zarobiti i zadaviti svojom zagonetnom privlačnosti.
Iako ovaj rad sadrži dulji tekst ili priču, to je i dalje likovno djelo. Kako se slajdovi mijenjaju i tekst teče pozadina teksta postaje sve tamnija kao da početak priče počinje ujutro, a završava navečer i tako opet iz početka.
Želio sam da drugi rad bude slika iz 1985.g., reljefno žensko poprsje inspiriranom antičkim motivom, koja je bila izložena samo jednom 1986. godine u galeriji PM. Međutim, ispalo je da mi ta slika više nije na raspolaganju. Deponiranje radova je mnogim umjetnicima problematično, zato sam od 1991. dematerijalizirao svoje radove, na način da praktično postoje jedino kada su izloženi. U zamjenu, izlažem novi rad pod nazivom «Sestre – Noć i Dan». Radi se o dvije slajd projekcije, morfinga ženskog i mačjeg lica, koje se izmjenjuju kao odgovor da zagonetku u zaglavlju ovog teksta.
Ante Alivojvodić