Pozivamo vas na otvorenje izlozbe Željka Valića
“Obilje vakuma, kvantnog”
Ponedjeljak, 24.06.2019. Greta, Ilica 92 Zagreb u 20h.
Ova instalacija pod nazivom „Obilje vakuma, kvantnog“ dogodila se kao posljedica mog višegodišnjeg zanimanja, a i bavljenja radiestezijom, alternativnim načinima liječenja i uopće problematikom pretežito metafizičke naravi, koja, čak i kad se usput pomene u spontanom razgovoru, najednom prelako klizne u stranu i izmakne pažnji obične, prosječne svakodnevice.
Ovdje u vanjskom krugu nalazimo pet klasičnih, platonovih geometrijskih tijela koji predstavljaju pet kozmičkih načela, odnosno tvorbenih elemenata od kojih je stvoreno ali baš sve u univerzumu.
Tetraedar, (četverostrana piramida od istostraničnih trokuta) ovdje predstavlja element vatre.
Kocka, (šest kvadrata) predstavlja zemlju.
Oktaedar (dvostruka četverostrana piramida s bazom kvadrata i stranicama od istostraničnih trokuta) predstavlja zrak.
Ikosaedar (sačinjen od 20 istostraničnih trokuta predstavlja vodu i
Dodekaedar( 12 peterokuta jednakih stranica) – eter.
U unutrašnjem krugu razne su kombinacije i inačice spomenutih tijela od kojih se poneka nazivaju Arhimedovim tijelima, a ostatak je konstruiran prema diktatu razmjera, proporcija i uopće odnosa koje nameću transcedentalni brojevi Pi (3,14…) i Fi (1,61803…)
Ove brojeve naziva se transcedentalnim obzirom da se ne daju točno izračunati. Nije da se nije pokušavalo, ali do zadnje znamenke decimale još nitko nije došao, niti će, budući da se decimalni niz kod oba broja proteže u beskonačnost. Ta osobina, da se ne daju apsolutno točno izračunati, ujedno skriva i razlog nerješivosti drevnog matematičkog problema tzv. „kvadrature kruga“, kao i „trisekcije kuta“, i tko zna čega još sve ne, a čim su se ljudi bavili još od Euklidovih vremena, a moguće i prije
Nepodjeljeno je mišljenje u ezoteričnoj geometriji da oblik kruga simbolizira duh, dok kvadrat predstavlja materiju, pa bi riješenje kvadrature kruga označilo pojavu čovjeka potpuno oduhovljenog u materijalnom svijetu, što se čini, pa i unatoč mnogobrojnim propagandnim pokušajima, da svakako nije slučaj.
Tako u izvjesnom smislu, postojanje i narav transcedentalnih brojeva transcendira stvarnost, a materijalni svijet opisan njutnovsko – kartuzijanskom fizikom prokazuju kao do kraja netočan i nedorečen, ili bar o tome šalju jasne slutnje i natruhe
Među tijelima u unutrašnjem krugu bez sumnje najpoznatije su piramide. Za ovu prigodu, posebno bih tu istaknuo model piramide izveden u proporcijama Velike, odnosno Keopsove piramide, zatim model izveden u proporciji „zlatnog reza“ (ako je stranica baze = 1, bočna stranica je 1,618…), kao i piramidu od sedam stranica jednakih površina s bazom istostraničnog trokuta koju je osmislio apstraktni kipar Franc Chester i nazvao ju po sebi „chestahedron“, iako bi se po logici uvriježenih geometijskih običaja komotno mogla zvati i „septahedron“.
U današnjem svijetu postoji već poprilično rašireno vjerovanje da piramide „zrače“. Odnosno da akumuliraju energiju, u sebi je pojačavaju i isijavaju na van. Radiestezijska senzibilnost odavna je registrirala tu pojavu, pa iako znanost još nije pronašla instrumente kojima bi izmjerila tu energiju, mnogobrojni opiti posredno i nesumnjivo ukazuju na stvarnost njenog postojanja. Tu energiju razne tradicije različito su zvale (indijci – prana, kinezi – chi, polinezija – mana, evropa – vis vitalis, Mesmer – animalni magnetizam, moderni rusi – energija skalarnih valova, Reich – orgonska energija itd.) Danas se općenito pretpostavlja se da je tu riječ o tzv. „energiji nulte točke“ (zero point energy) koja se iz polja kvantnog vakuma, posredstvom oblika piramide preseljava u naš realni svijet i tu demonstrira svoje efekte.
Točka kontakta gdje se to događa u ponajvećoj mjeri, sam je vrh piramide, odnosno mjesto gdje se bridovi spajaju u točku.
Kako točka nema dimenzija, već i samo neznatan odmak od mjesta gdje se spajaju bridovi, označava pomak u prostor, odnosno nematerijalni svijet, odnosno svijet kvantnog polja otkuda se ostvaruje ta veza i transfer.
Svojedobno je neki mistik rekao, da ako tragamo za drugim svijetom i drugim dimenzijama, ne treba nam ići daleko. Sve je tu, na manje od centimetra od rubova vlastite kože. Iako je on vjerojatno mislio na područje ljudskog auričkog polja, slična stvar bi se mogla primjeniti i na vrh piramide.
Druga bitna točka kontakta, događa se na jednoj trećini visine piramide. Pogotovo u slučaju Keopsove piramide gdje se na tom mjestu nalazi prostorija koju zovu „kraljeva grobnica“. Na istom mjestu, češki ing. Karl Drbal postavio je žilet, a ovaj se preko noći naoštrio na neobjašnjiv način, pa se jednim žiletom mogao brijati gotovo neograničen broj puta. Taj patent je još 6o- tih godina registriran u češkom Patentnom uredu, a radilo se dakako o umanjenom modelu keopsove piramide sa pravilnom orijentacijom stranica sjever- jug.
No, osim oštrenja žileta, piramide imaju i druge mogućnosti praktične uporabe.
Tu ponajprije mislim na zaštitu životnog prostora od štetnih zračenja, među kojima ću pobrojati tek najčešća: Zračenja podzemnih voda, rasjedi u zemljinoj kori, Curreyeva, Schniederova i Hartmanova mreža, kao i elektromagnetska zračenja kućanskih aparata, mobitela, kompjutera, laptopa itd.
Pokazalo se naime da piramide imaju sposobnost, da frekvencije zračenja koja su štetna za ljudski organizam, preobrate u frekvencije benevolentne ili barem neškodljive, što svakako predstavlja olakšanje, i otvara veće mogućnosti oporavka pojedinca, nekim nevoljnim slučajem, pogođenog nekim od pomenutih oblika zračenja iz štetnog okoliša,
Osim vanjskog kruga s platonovim tijelima i unutrašnjeg s arhimedovim i nešto Orgonita, instalacija „Obilje vakuma, kvantnog“ sastoji se od još jednog dijela. To je centralna točka iz koje su krugovi kao povučeni nekim imaginarnim šestarom. Ta točka je dakako nevidljiva, ali lako se da zamisliti.
E sad, a otkud nam dolaze misli?
To verojatno nitko ne zna pouzdano, ali neki tvrde: Iz kvantnog vakuma, a i samom mi se to čini izglednim.
Ako je to tako, a moglo bi dakle biti, onda nam se ta nevidljiva, tek zamišljena, naizgled nevažna točka, najednnom predstavlja u posve drugom svijetlu – kao zapravo najbitniji dio instalacije „Obilje vakuma , kvantnog“. Ona tu pokazuje svojevrsnu srodnost sa vrhom piramide, kao neki oblik portala u drugu dimenziju gdje materijalni svijet prestaje i otkud nastaje.
Eto, to bi za ovu prigodu za sada bilo sve o instalacije „Obilje vakuma, kvantnog. Dakle „stolčić je prostrt“, sve je ponuđeno, pa molim prionite.
Uzdravlje.
Slika 1. Chestahedton (septaedar)
Izumitelj ovoga geometrijskog tijela, Frenk Chester, američki je apstraktni slikar i do njega nije došao matematičkim, već upravo umjetničkim, intuitivnim postupkom. Naime, na tragu klasičnih platonovih tijela, on je uočio kako tu ne postoji tijelo sa sedam stranica jednake površine. Kad ga je nakon godina eksperimentiranja, najzad uspio složiti, pokazalo se da to tijelo opisuje geometriju ljudskog srca – istodobno se i širi i skuplja. Dakle, baš kao ritam srčanih otkucaja, što je daljnjom razradom; mnogobrojnim presjecima, analizom i uopće geometrijskim „seciranjem“, na kraju i dokazao.
Zanimljivo je da se u kiparovu imenu skrio i jedan sasvim osobit sinhronicitet, odnosno koincidencija.
Naime, njegovo prezime „Chester“ dolazi od riječi „chest“, koja na engleskom označava prsa, grudni koš, dakle baš ono mjesto na kojem se smjestilo ljudsko srce.
Osim što štiti od negativnih zračenja, chestahedron se može koristiti i kao alat za iscjeljivanje i samopomoć. Odnosno, pravilno primjenjen, on ima sposobnost uravnotežavanja poremećaja u auričkom polju.
Sojom bazom (istostranični trokut), on poput usisivača negativnu energiju uvlači u sebe, tu je svojom geometrijom preradi, a kroz sami vrh ispusti čistu svjetlost.
Osobito je efikasan u kombinaciji sa dvostruko umotanom bakarnom žicom složenom u beskonačnu teslinu spiralu.
Slika 2. Chestahedron u kombinaciji sa teslinom beskonačnom zavojnicom
Slika 3. Model piramide „zlatni rez“
Ovdje, ako je duljuna stranice baze 1, pobočna stranica je 1,618…, a kut što ga zatvara sa bazom je 72 stupnja. Štiti kao i sve piramide, a osobito je dobra u vrtlarstvu.
Slika 4. Model keopsove piramide
Slika 5. Orgonitni podmetač – punjač vode orgonskom energijom
Ovdje mi valja reći koju o pojmu „orgonita“.
Dakle, orgonit je umjetni, kompozitni materijal koji se sastoji od smjese trunja piljevine metala (bakar, mesing, željezo), kristala poludragog kamenja i epoksidne smole.
Kad se u kompozitu smola skrutne, ona „stisne“ kristale i događa se tzv. „piezoelektrični efekt“. Odnosno, pod pritiskom, kristali počnu isijavati toplinu, emitirati električne impulse i orgonsku energiju.
Kako smola neprestance stišće, energija se neprestance odašilje, pa ovdje im amo na djelu neku vrst isinskog „perpetumobilea“.
Istodobno, među nasumično raspršenim trunjem metala, a na kvantnoj razini zbog razlike u potencijalu gustoće vakuma, javlja se tzv. „kazimirov efekt“ koji još više pospješuje isijavanje blagotvorne životne energije.
Slično kao piramide, orgonirne strukture koriste se za zaštitu okolša, u poljoprivredi i slično, a osobito su uspješne u neutraliziranju nepovoljnih elektromagnetskih zračenja.
Slika 6. Tenzor field generator, odnosno Vektor ekvilibrijum
Ovo tijelo promovirao je još Buckminster Fuller, slavni arhitekt, Sa svojih 12 presjecišta ono predstavlja savršen oblik vektorske ravnoteže i sam je temelj i srce geometrije vakuma.
Fizičar Nasim Haramein daje primjer tornada, gdje u samom centru vrtloga vlada apsolutni mir (tzv. Točka singularnosti) dok uokolo sve divlja.
Takođe spominje kotač bicikla. Ako ima bar 12 žica simetrično raspoređenih, sve je održivo, voziš se normalno. Ako samo jedna fali, sve se uruši.
Vektor ekvilibrijum stisnut, spljošten, može se nositi kao narukvica u zdravstvene svrhe. Takođe, raspršuje i neutralizira negativna zračenja.
Slika 7. Gaia
Model planete zemlje kao arhimedovo tijelo dodekaikosaedar. Drevna životodajna boginja Gaia.
Slika 8. Orgonitna kupa
Bilješka o autoru: Željko Valić rođen je 1958. godine u Slavonskom Brodu. Od 1977. živi u Zagrebu. Iako je ovdje u prvom redu riječ o piscu ( Ž. Valić autor je zbirke kratkih priča „ Destilat čiste radosti“, zbirke pjesama u samizdatu „Odbačene misli“ kao i niza pjesama u književnoj periodici, romana „Tanka koža“ u izdanju Algoritma – ovaj puta okušao se u novom mediju: toj nekoj vrsti primjenjenog kiparstva (modelarstva), što je došlo sasvim nenadano, kao posljedica njegovih metafizičkih traganja.