Categories
PROGRAM

9.10.2012. – Boris Demur TRI SPIRALE

Pozivamo vas na otvorenje izložbe Borisa Demura u Greti, u utorak 9.10. u 20h.

 

TRI SPIRALE
Boris Demur već preko četrdeset godina, nečuvenom energijom, stvara na hrvatskoj likovnoj sceni, i to kao jedan od njezinih najvažnijih protagonista i nastavljač njezinih najradikalnijih tendencija. Opus ovoga radoholičara golem je, neobične vrijednosti, izvoran, autentičan, inovativan, a čine ga ostvarenja u slikarstvu, kiparstvu, performansu, filmu, videu, fotografiji, miješanim medijima, multimediji, redaymadeu, asamblažu, umjetnosti akcije, književnosti, teoriji umjetnosti, likovnoj kritici, proglasima, autorskim knjigama…
Njegova postignuća odavno su klasične vrijednost hrvatske umjetnosti, što, recentno, potvrđuje upravo predstavljena monografija Demur iz pera Zdenka Rusa. Odavno živi potpuno povučeno, u samoizolaciji, “studentski”, kako, kaže, s vrlo skromnim resursima.
Demur je uza sve to i tražen slikar. Brojni su kolekcionari pokucali na vrata njegova stana-atelijera u Preradovićevoj 37, ali rijetko je tko i nešto kupio, u prvom redu što je najveći dio spirala autor razdijelio prijateljima ili prodao, a nove slike sa spiralnim motivom više ne radi sve dok ne uspije trasirati mogućnosti samoobnove vlastita spiralnog rukopisa. “Svi bi oni htjeli imati plave optimističke spirale, a ja takvo slikarstvo – u ovoj životnoj dobi i u ovakvoj stvarnosti – ne mogu i ne želim slikati”, objašnjava – prema svojoj umjetnosti i prema kupcima – moralno izuzetno odgovorni slikar, danas još nespremniji slikati emocionalne “lažnjake”.
Pored toga, Demuru je slikarstvo danas je privremeno na periferiji interesa, u drugom planu; njegove umjetničke preokupacije u ovom su trenutku drukčije i izražava se kroz urbane akcije, performanse – dokumentirane u mediju fotografije, filma i videa – pisanu riječ, radove na mentalnom planu, umjetničke dokumente, zapise, fotografije …, što potvrđuje netom zatvorena izložba Manifestacija
spirale povodom Yvesa Kleina što ju je nedavno ostvario s mladim umjetničkim fotografom Damianom Nenadićem.
Danas se Demur okreće filozofiji i literaturi i što je glavnim zamašnjakom njegova recentnog stvaralaštva, gotovo je opsesivno fokusiran na to da razotkrije i – u urbanim performansima i onima ostvarivanima u stanu-ateljeu – prokaže današnje centre svjetske moći, mračne elitističke društvene skupine koje zakulisno i bezdušno vladaju svijetom i beskrupulozno upravljaju našim životima.
K tomu sudjeluje u stvaranju dokumentarnog filma o njemu i njegovu stvaralaštvu, surađuje s beogradskim teoretičarom Miškom Šuvakovićem, koji dovršava novu, sada već treću po redu monografiju o Demurovoj umjetnosti. Sprema se za novi doista veliki umjetnički izazov – na instalaciju/ambijent koju već 2013. planira izvesti u zagrebačkom Umjetničkom paviljonu…
Za prodaju ostaju samo njegova po umjetničkim postignućima ali i formatima velika djela, i to ona ponajbolja, pokazana na njegovoj retrospektivnoj izložbi održanoj u zagrebačkoj Modernoj galeriji 2004. Ali, malo koji kupac želi kupiti sliku koja neće moći biti dekorativnim elementom u njegovu obitavalištu, koju neće moći pokazivati drugima i njome demonstrirati vlastiti građanski status.
Ipak, mladi zagrebački kolekcionar Pero Marčinković u svojoj zbirci u nastajanju želi imati autentična umjetnička djela neovisno o njihovim dimenzijama i drugim formalnim ograničenjima. I to bez obzira na što će ih i sam tek u vrlo rijetkim prigodama moći vidjeti i drugima pokazivati. To je uistinu razmišljanje pravog kolekcionara!
Marčinković je, kupivši ih od Demura, svoju zbirku obogatio s tri spirale golemih dimenzija – dvije iz 1992./93. i jednom recentnijom iz 2002./2012. – i s ponosom ih – kao akviziciju – pokazuje u Greti, ali ne da bi se njima producirao, nego da bi ih i sam vidio u njihovu autentičnu okruženju motritelju te da bi sve tri – sada kada su ponovno zabljesnule u galerijskom prostoru – očitovale ono zbog čega je Demurov spiralni ciklus kultna točka suvremene hrvatske umjetnosti.
* * *
Poput Otona Glihe ili Julija Knifera, i Demur pripada skupini rijetkih sretnih stvaralaca koji su relativno rano pronašli svoju neiscrpnu temu i formu kroz koju će moći iskazati sve što umjetnik može i hoće reći. Kod Demura to je spirala kao i uvijek i svugdje nazočna forma, raspršena posvuda u prirodi, makrokozmosu, galaksijama, ali i u mikrokozmosu. To je arhetipski, praiskonski simbol, duboko simboličan motiv – geneološka forma, jedna od najčešćih, najraširenijih i najrasprostranjenijih u pojavnom svijetu. K. G. Jung čak tvrdi da je spirala forma po kojoj se objavljuje Duh Sveti.
Kao motivu njezinu neiscrpnost daje joj to što je posljedica života i sam život. “Na meni je”, odavno tvrdi Demur, “da samo radim i nastojim što dublje iz te dubine, svojim slikarstvom što više informacija iznijeti na svjetlo dana.
Na početku sam jer sam stigao tek do početka vlastita kozmičkog bića, svojim slikarstvom što više informacija iznijeti na svjetlo dana. Na početku sam jer sam stigao tek do početka vlastita kozmičkog bića, do svoje kozmičke afere”.
Forma spirale sjedinjuje tautologičnost onoga što je sada s onim što je univerzalno i vječno, “uvučena je u fundamente, u ono praelementarno u prirodi ali i u praelementarnu prirodu samoga slikarstva”, tvrdio je Demur, navodeći da se spiralom može ulaziti u tajne i istine slikarstva i pokušati stići do njezine suštine. Repertoar spirala neiscrpan je jer je i umjetnik svaki dan drukčiji čovjek, s novim iskustvima i spoznajama, a promjene iznjedruju drukčiju sliku spirale.
Kada je 1996. na Biennalu u Sao Paolu bilo pokazano svijetu, Demurovo slikarstvo, jedinstveno u hrvatskoj umjetnosti, u kojoj zauzima vrlo visoko mjesto, i tamo bilo dobro recipirano jer je – iako dirljivo individualno i bez ikakvih uzora iza sebe – istodobno i hrvatsko univerzalno, čitljivo na svakom meridijanu i paraleli.
Ivica Župan

 

Boris Demur (Zagreb, 1951.), slikar i postkonceptualni umjetnik, diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi Raula Goldonija 1975. godine, a grafiku u klasi Alberta Kinerta 1977. godine. Bio je suradnik Majstorske radionice Ljube Ivančića (1975.-1977.), a od 1975.-1981. član Grupe šestorice autora (Željko Jerman, Vlado Martek, Sven Stilinović, Mladen Stilinović, Boris Demur i Fedor Vučemilović). U počecima karijere njegovi radovi imaju obilježje konceptualne umjetnosti, a kasnije se u skladu s duhom vremena usmjerava na primarno slikarstvo. Krajem sedamdesetih godina tekst i sliku spaja u tautološke kompozicije kojima istražuje smisao i položaj slikarstva i vizualne umjetnosti unutar lokalnog društvenopolitičkog i opće civilizacijskog diskursa. U 1983. godini otkriva motiv spirale kojim se od tada isključivo bavi. Demur spiralu u svom stvaralaštvu postavlja kao konačnu formulu i simbol univerzalne kauzalnosti kojim uspijeva objediniti sve svoje ontološke, kozmičke i duhovne preokupacije. Njegova praksa uz tradicionalne likovne medije i njihove izvedenice uključuje kolaže, fotograiju, performans, javne akcije, video i instalaciju. Jedan je od osnivača Grupe šestorice autora (1975.-1981.) s kojom je inaugurirao javne akcije i izložbe u javnom prostoru kao reakciju na konzervativnost javnih kulturnih institucija. Od 1977. izlagao je na brojnim samostalnim i grupnim izložbama, a 1996. na Bijenalu u Sao Paolu. Primio je nekoliko nagrada, među kojima i Godišnju nagradu Hrvatskog društva likovnih umjetnika za najbolju izložbu (Zagreb, 2004.). Živi i radi u Zagrebu.