Dragi prijatelji,
pozivamo vas na otvorenje izložbe Marcele Gjoni “JAKO MRTVA PRIRODA” u ponedjeljak 4. veljače 2013. u 20 h u Greti.
Izložba ostaje otvorena do 9. veljače 2013.
Mrtva priroda dvije tisuće i trinaeste? Čini mi se da slikarica mora nekako opravdati svoje nastrane sklonosti prema tom staromodnom i nespektakularnom žanru. Nikada nije bio spektakularan, da se razumijemo. Cezanne je prije sto i dvadeset godina bio u sličnoj poziciji -slikao je jabuke i bio predmetom poruge. “ Jabukom ću osvojiti Pariz!”- govorio je pokušavajući uvjeriti kolege, a možda i sebe.
Mrtva priroda je u slikarskoj hijerarhiji na žalosnom četvrtom mjestu- prvo su velike historijske kompozicije, pa portreti ( grupni, obiteljski, životinjski), pejsaži, pa tek onda mrtva priroda. Ali, slikaricu to nije previše briga. Osjeća da je mrtva priroda dobra vježba i dobar početak za kopanje po sebi.
Slikarica je prošla svakojake faze u svom stvaralaštvu: patila je od istih bolesti kao i cijela njena generacija. Bolesti su izgubljenost u umjetnosti i traženje smjera te je kao i većina zamijenila osobno iskopavanje sa društvenom potragom, što je rezultiralo neujednačenim naporima i slikama u stilu ovog ili onog slikara koji je trenutno slavljen u društvu.
Za to je djelomično kriva ona sama, a djelomično je krivnja na zbrkanom sistemu školovanja slikara. Jer figuracija je u izumiranju – to pjevaju već ptičice na grani. Proces je počeo prije stotinjak godina i do zanatskog dijela i znanja koji su slikarima potrebni teško je doći. Najveća je, možda, prepreka manjak intelektualnog razumijevanja toga što slikarstvo ustvari jest. Sveprisutnost fotografije također zbunjuje i desenzilibira oko za slikarstvo.
Fotografija je posvuda. Reprodukcije slika koje se vide u knjigama su također fotografije. Fotografija nastaje u sekundi, slikar ulaže svoje vrijeme u sliku.
Slikarica nipošto ne želi umanjiti vrijednost fotografije kao umjetničkog medija. Samo želi istaknuti da su ta dva medija vrlo različita i da je fotografija lišila slikarstvo reprezentativne uloge. Prostodušni slikar ( iako slikarica sumnja da su takvi ikada postojali, ali neka bude for sake of the argument) je možda jednom smatrao da prikazuje svijet takvim kakav jest. U stvari je radio nešto sasvim drugo: stvarao je vlastiti svijet na papiru. Danas slikar dobro poznaje čisti privid( hell, svatko je bombardiran fotografijama i svi fotografiraju). To je fotografija. On zna da ono što radi ima mutne veze sa stvarnošću i da mora jako zakomplicirati stvar da bi išta valjao i da za prostodušnost tu više nema mjesta. Pravila igre su postala kompliciranija i ulog je puno viši.
Dakle, ponavlja se pitanje : mrtva priroda dvije tisuće i trinaeste?
Slikarica će pustiti pametnijeg od sebe da odgovori na to pitanje:
“You see, all art has now become completely a game by which a man distracts himself; and you may say it has always been like that, but now its entirely a game. And I think that that is the way things have changed, and what is fascinating now is that its going to become much more difficult for the artist, because he must really deepen the game to be any good at all.” (Francis Bacon)
Marcela Gjoni
_______________________________________________________________________________________________
Marcela Gjoni rođena je u Zagrebu 1977. Diplomirala je slikarstvo u Beču 2001. Usavršavala se na akademiji u Sankt Petresburgu 2007.-2009.
Samostalne izložbe
2001 Kao Samuraj u snijegu, galerija Nova Zagreb
2003 Galerija SC, Zagreb
2005 Nove slike, Studio Josip Račić,Moderna galerija
Grupne izložbe
1999. Bild.Traum.Deutung, Schloss Cappenberg Muenster
2000. Body, Fluids, Galerie Station 3, Beč
2004. If you want to have a brother, you must fuck your mother, Offspace Lassie, Beč
Dragi prijatelji,
pozivamo vas na otvorenje izložbe Marcele Gjoni “JAKO MRTVA PRIRODA” u ponedjeljak 4. veljače 2013. u 20 h u Greti.
Izložba ostaje otvorena do 9. veljače 2013.
Mrtva priroda dvije tisuće i trinaeste? Čini mi se da slikarica mora nekako opravdati svoje nastrane sklonosti prema tom staromodnom i nespektakularnom žanru. Nikada nije bio spektakularan, da se razumijemo. Cezanne je prije sto i dvadeset godina bio u sličnoj poziciji -slikao je jabuke i bio predmetom poruge. “ Jabukom ću osvojiti Pariz!”- govorio je pokušavajući uvjeriti kolege, a možda i sebe.
Mrtva priroda je u slikarskoj hijerarhiji na žalosnom četvrtom mjestu- prvo su velike historijske kompozicije, pa portreti ( grupni, obiteljski, životinjski), pejsaži, pa tek onda mrtva priroda. Ali, slikaricu to nije previše briga. Osjeća da je mrtva priroda dobra vježba i dobar početak za kopanje po sebi.
Slikarica je prošla svakojake faze u svom stvaralaštvu: patila je od istih bolesti kao i cijela njena generacija. Bolesti su izgubljenost u umjetnosti i traženje smjera te je kao i većina zamijenila osobno iskopavanje sa društvenom potragom, što je rezultiralo neujednačenim naporima i slikama u stilu ovog ili onog slikara koji je trenutno slavljen u društvu.
Za to je djelomično kriva ona sama, a djelomično je krivnja na zbrkanom sistemu školovanja slikara. Jer figuracija je u izumiranju – to pjevaju već ptičice na grani. Proces je počeo prije stotinjak godina i do zanatskog dijela i znanja koji su slikarima potrebni teško je doći. Najveća je, možda, prepreka manjak intelektualnog razumijevanja toga što slikarstvo ustvari jest. Sveprisutnost fotografije također zbunjuje i desenzilibira oko za slikarstvo.
Fotografija je posvuda. Reprodukcije slika koje se vide u knjigama su također fotografije. Fotografija nastaje u sekundi, slikar ulaže svoje vrijeme u sliku.
Slikarica nipošto ne želi umanjiti vrijednost fotografije kao umjetničkog medija. Samo želi istaknuti da su ta dva medija vrlo različita i da je fotografija lišila slikarstvo reprezentativne uloge. Prostodušni slikar ( iako slikarica sumnja da su takvi ikada postojali, ali neka bude for sake of the argument) je možda jednom smatrao da prikazuje svijet takvim kakav jest. U stvari je radio nešto sasvim drugo: stvarao je vlastiti svijet na papiru. Danas slikar dobro poznaje čisti privid( hell, svatko je bombardiran fotografijama i svi fotografiraju). To je fotografija. On zna da ono što radi ima mutne veze sa stvarnošću i da mora jako zakomplicirati stvar da bi išta valjao i da za prostodušnost tu više nema mjesta. Pravila igre su postala kompliciranija i ulog je puno viši.
Dakle, ponavlja se pitanje : mrtva priroda dvije tisuće i trinaeste?
Slikarica će pustiti pametnijeg od sebe da odgovori na to pitanje:
“You see, all art has now become completely a game by which a man distracts himself; and you may say it has always been like that, but now its entirely a game. And I think that that is the way things have changed, and what is fascinating now is that its going to become much more difficult for the artist, because he must really deepen the game to be any good at all.” (Francis Bacon)
Marcela Gjoni
_______________________________________________________________________________________________
Marcela Gjoni rođena je u Zagrebu 1977. Diplomirala je slikarstvo u Beču 2001. Usavršavala se na akademiji u Sankt Petresburgu 2007.-2009.
Samostalne izložbe
2001 Kao Samuraj u snijegu, galerija Nova Zagreb
2003 Galerija SC, Zagreb
2005 Nove slike, Studio Josip Račić,Moderna galerija
Grupne izložbe
1999. Bild.Traum.Deutung, Schloss Cappenberg Muenster
2000. Body, Fluids, Galerie Station 3, Beč
2004. If you want to have a brother, you must fuck your mother, Offspace Lassie, Beč