“Kriteriji za ugodu”
Greta, Ilica 92, Ponedjeljak 28.05.2018. u 20h.
Izloža ostaje otvorena do 01.06. svaki dan od 18 do 21h.
Anja Leko: Kriteriji za ugodu
Odmor za um i tijelo, dubokotkivna relaksacija, bijeli šumovi i komore za senzornu deprivaciju, sve su zanimljivi koncepti (koji mnogovjerojatno djeluju), ali u ubrzanom tkivu grada puste želje. Pa tako dok ležimo u krevetima po spavaćim oknima grada, sanjamo kolektivne snove o travnatim površinama, budimo se ujutro, istrgnuti iz mekoće, krećemo u kovitlace svakodnevnih dana. Hodajući ulicama lijevanih od betona i legura metala sanjamo o kušinima koji su nositelji prvog pravog izdaha dana, dok prsti mahnito lete po tipkovnici, a očna se zjenica širi i sažima šarenim spektrom informacija i sažetaka dok u vidno polje upadaju blicevi bludnih maštarija o privremeno – trajnom prestanku kontrakcije mišićne mase.
Izložba Anje Leko Kriteriji za ugodu stvara ambijent lokacijski nedefiniranog prostora, ali koji je toliko poznat svim urbanim životinjama, koje imaju oaze svakodnevnih i privremenih odmarališta, skrojene po sličnim kalupima: prostori koje smo načinili po svojoj mjeri, optimalni nagib, kosina, tekstura i stupanj mekoće horizontalne sfere, Ikeine biljke koje unose prerije u dnevne boravke ili zelenilo u kupaonice u kojima nema izvora prirodne svjetlosti, ekrane u kojima je sjaćen cijeli svijet zvukova i vidnih podražaja. Anja se poigrava umjetnim travnatim površinama, kojima oblaže svjetlosne objekte i namještaj, time unoseći prirodu, ili ono što priroda želi biti, u ambijent koji asocijacijski zaziva prostore sličnih funkcija diljem privatnih gradskih prostora. Njihov je odabir potaknut intuitivnom spoznajom o učinku zelenila na ljudski um, fiziološkom (ne)reagiranju zjenice kada su čunjići oka izloženi elektromagnetskim zračenjem valnih duljina interpretiranih u zelenu boju te dekontrakcijom mišića koja uslijed toga nastupa. Objekt mekoće za tijelo, predmet interesa za um, umjetni klorofil za vizualni smiraj očiju i tijela koje ih u stopu prati. Svojim se pak fotokolažiranim objektima, osim što ih postavlja u poziciju još jednih od elemenata koji stvaraju vizualnu ugodu postava za čilanje, Anja poigrava značajem ljudske intervencije za opstojnost grada, odabirući motive brana i pogona za pročišćavanje vode, objekata čija je funkcija određena postojanjem prirodnih pojava, povezujući s time i unošenje zelenila u strukture doma.
Možda je klorofil toga zelenila samo zeleni pigment unesen u plastiku duboko u jazbinama Tepih Landa i fotelja je možda vidjela bolje dane, prije kiša na kojima je provela dane i tjedne svojeg namještajskog života. Ali ne može se poreći da ta fotelja uistinu zaziva u svoje travnato gnijezdo i da rasterom izbrazdana svjetlost skreće oči s lutajućih putanja u svoje urbane strukture i da su svi kriteriji za ugodu, barem u prolazu, zadovoljeni.
Marija Kamber
Anja Leko rođena je 1991. u Zagrebu. Diplomirala je slikarstvo u klasi prof. Ante Rašića na Nastavničkom odsjeku na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu 2017. godine. Izlagala je na dvadesetak grupnih izložbi od kojih valja istaknuti 36 Mountains festival ilustracije u Zagrebu, Izložbu grafičke radionice Sofija u Bogdancima, Makedonija, 20., 18., 17., Međunarodnu izložbu minijatura u Zaprešiću, Sarajevu i Beogradu, 11. Erste fragmente u Zagrebu i 34. salon mladih. Samostalno izlaže 2017. Privremeno u Galeriji VN, zajedno s Tomislavom Hršakom i Vesnom Salamon, i Svjetlonosna bića u Muzeju Moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci. Za svoj rad nagrađena je drugom nagradom Zavičajnog muzeja grada Rovinja 2017. godine. Suosnivačica je udruge Kružok i pop-up galerije Garaža Kamba. Od 2017. članica Hrvatskog društva likovnih umjetnika.