Promocija kataloga Spone:
Arkadini: Stipan Tadić / Danko Friščić i Davor Mezak – Hommage O. Ivekoviću i V. Bukovcu
Sandro Đukić i Mio Vesović: – Hommage Tomislavu Gotovcu
Spone III: Stojanovski-Knifer / Gagić-Mangelos
Greta, Ilica 92, Subota 27.02.2016. u 19h.
SPONE
Umjetnost je stvaranje. Umjetnost je djelovanje i rad. I pored toga što pragmatičari i oni koji sebe takvima doživljavaju vole odvojiti umjetnike i umjetnost od svega ostalog ( što iz divljenja, iz nepoznavanja, iz straha il’ strahopoštovanja ili pak suprotno tome s ciničnim omalovažavanjem), vezujući je za neku „svetu“ inspiraciju, ona nije odvojiva od svijeta. Jer kreativnost je najživlja ljudska karakteristika, sveprisutna u angažmanu svakog pojedinca. Time život postaje umjetnost, a umjetnost
život sam. Kao zrcalni odslik. Time je značaj umjetnika sveden na običnost svakodnevnog djelovanja, ali takvog koji oslikava cjelokupnu ljudsku zbilju. Tako, uz svoju „običnost“ , umjetnik se istovremeno postavlja na pijedestal izvrsnosti, Božje „odabranosti“. Ta „običnost“ i „odabranost“, koliko god da zvuče
kontradiktorno, dvije su prepletene niti koje možete naći u svakom iskrenom umjetničkom radu. Korijen svakog stvaranja u bilo kojem segmentu života jest u inspiraciji, inicijalnoj misli, nadahnuću ili potrebi za izrazom. Na nju se nadograđuju emotivnost, racionalnost, iskustvo, sklonosti, želje, frustracije,
intelekt i cijela hrpa pojmova, doživljaja i stanja koje objašnjavaju i upućuju na naše duhovne, mentalne i esencijalne potrebe. U umjetnosti je to samo snažnije, vidljivije. A prije racionalizacije i tehničke izvedbe, stoji impuls. Iskustvo minulih generacija se nadograđuje, nerijetko je poticaj, jer utkano predznanje izlazi na vidjelo kroz djela stvarana danas. Katkad nehotice, drugi put sa ciljanom promišljenošću.
U ciklusu „Spone“ htjeli smo prikazati segment naše umjetničke scene kroz djela koja su nastala baš tim putem: povezana su, inspirirana, nadograđena na djela starijih umjetnika. Onih koji su djelovali na našem podneblju, čiji smo „direktni potomci“. U ovogodišnjem ciklusu, kao u nekom pilot projektu, prikazali smo sedam umjetnika kroz šest umjetničkih djela, u tri izložbe. Inspiracija je umjetnike vodila u smjeru novog prikaza već prepoznatljivog umjetničkog djela – klasika , nekad ka zatvaranju začetog kruga, nekad u smjeru igre ili ironije, često sa uvođenjem elementa vremena, s davanjem novih značenja
koristeći ih za određene društvene kritike, ali uvijek u konotaciji s novim vremenom, s današnjicom koju živimo. Za to su korišteni mediji u širokom spektru: od slike, fotografije i videa, do svjetlećih panela i objekata.
Želja je se da se u nadolazećim vremenima nastavi, kroz isti ciklus, s prikazom novih autora, potičući ih na nova umjetnička djela nastala na ovaj način, jer mnogi drugi umjetnici, na direktan ili indirektan način, kroz nove i drugačije medije,svojim se radovima oslanjaju i povezuju s djelima velikana naše
likovne povijesti, čime se pak njihov značaj ponovno potvrđuje i valorizira afirmativno. Tako, od inspiracije, dolazimo do tradicije, uvijek značajne za samopotvrdu, u materijalnom i prije svega duhovnom smislu. Otvaramo mogućnosti da se neke iduće generacije referiraju i nadgrade, čime tradicija i duhovnost naših prostora potvrđuje svoju značajnost u širem smislu, u svijetu likovnosti i njezinoj povijesti, kao i u sadašnjosti.
Krunislav Stojanovski