U galeriji Greta, 20.veljače 2012. u 20:00 otvara se izložba studenata Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu.
Autori kreću od ideje zapažanja stvarnog intimnog svijeta neovisno je li riječ o prirodi, vlastitom tijelu, objektu želje ili o drugome te kroz izložbu predstavljaju širok raspon motiva pod okriljem jedne teme. Barthes navodi da „neka snimka može biti predmet triju postupaka (ili triju osjećaja ili triju namjera): učiniti, podnijeti, gledati“. No, autori izokreću Barthesov slijed jer na prvom mjestu gledaju, zatim čine i na kraju podnose. Oni promatraju i otkrivaju kako modele tako i sami sebe, fotografiraju te se, kao konačan korak, otvaraju javnosti izlaganjem. Njihovi radovi predstavljaju arheologiju vlastitih sjećanja i fotografskih zapisa i kao takvi se trebaju promatrati. Oni nisu istraživanje tehnike već vizualno istraživanje jednog trenutka spoznaje, uočavanje dotad neuočenog karaktera sebe samih, modela ili prostora jer je um zapleten u naša osjetila. Fotografija služi kao dokaz tomu.
Ideja izlaganja intime pred njih je bila postavljena kao zadatak. Ona, kao razotkrivanje detalja iz privatnog života, ali i uspostavljanje emocionalne, duhovne i fizičke bliskosti, implicira dijeljenje s drugima stoga su izloženi radovi osobni odabir autora, a ne selekcija nekog trećeg. Subjekt fotografiranja izložbom postaje objekt izlaganja.
Iako se autori razlikuju odabirom motiva, kroz razotkrivanje intime, vlastite ili tuđe, otvara se prostor za ostvarivanje bliskosti s promatračem. Čin izlaganja implicira pokazivanje privatnog javno. No, istovremeno ista situacija otvara novu dimenziju – ostvarivanje intime i komunikacije s promatračem. Nepoznavanje objekta promatranja, ne umanjuje mogućnost interpretacija već joj daje dodatnu slobodu, okvir za nastajanje neke nove priče. Povezivanja vlastite intime s fotografiranim subjektom.