Pozivamo vas na otvorenje izložbe Lucije K. Labaš
”WIR SIND DANKBAR”
Ponedjeljak, 18.12.2017. u 20h.
Greta, Ilica 92, Zagreb
……………………..
VIDEO RAD
autor/ ideja/ tekst: Lucija K. Labaš
akteri: Yakuza&LuciusTheBully
narator: Ida Barišić-Korte
produkcija/ montaža: LuciusTheBully
SLIKARSKI RADOVI
strukturirani nosioci (industrijski tekstili/ filcevi Regeneracija)
akrilik sprejevi -street art-
AUTORSKI TEKST
Wir sind Hunde
……………………..
WIR SIND HUNDE
WIR SIND HUNDE
WIR ZEIGEN EUCH DIE MÖGLICHKEIT EINES ANDEREN WEGES
WIR SIND HUNDE HUMAN ANSTATT MENSCH, UNSERE EMPATHIE IST UNSER VERMÄCHTNIS
WIR SITZEN AUF DEM BODEN
WIR LEBEN WEIT WEG VON DER HEUCHLEREI
WIR WERDEN EUCH DIE TÜREN DER STILLE ÖFFNEN
WIR VERSTEHEN KEINE LÜGE
WIR SCHÄTZEN DEN MOMENT
WIR KENNEN KEINEN RÜCKZUG
WIR SCHREITEN SOWOHL TAPFER ALS AUCH BESCHEIDEN
WIR VERBINDEN ENDLICHKEITEN
WIR LEBEN IN DER MITTE
WIR KÄMPFEN FÜR DAS UNSERE
WIR SCHÜTZEN UNSER RUDEL
WIR BEGEHEN KEINEN VERRAT
WIR WISSEN WAS EIGENSTÄNDIGKEIT IST
WIR FORDERN DIE ORIGINALITÄT
WIR FÜHLEN ENERGIE
WIE LIEBEN BEDINGUNGSLOS
WIR SIND DANKBAR
WIR SIND KONSEQUENT
WIR HABEN KEINE VORURTEILE
WIR BRINGEN EUCH UNSERE PRINZIPIEN BEI:
TREUE
WILLE
BEHARRLICHKEIT
HARTNÄCKIGKEIT
TAPFERKEIT
GROßZÜGIGKEIT
KAMPFGEIST
WÜRDE
AUFRICHTIGKEIT
LIEBE.
WIR SIND HUNDE
UNSERE MENSCHLICHKEIT IST UNSER VERNÄCHTNIS
tekst: Lucija K. Labaš (PhD)
……………………..
KONCEPT:
IZLOŽBENI PROJEKT propitkuje više razina pojma humanosti u suvremeno (post-humano) doba. Komentira/kritizira današnji općenito, vrlo čest, nehumani pristup i postupanje prema onima koji su drugačiji, podređeni, slabiji ili uopćeno ne-privilegirani. Jednim se dijelom referira na aktualne okolnosti vezane za pritjecaj izbjeglica na granice Europske unije, sa kojim se prizorima nerijetko (najčešće) informativno susrećemo, a koji opet (više ili manje, posredno ili neposredno, ovisno o pojedincu) utječu na okruženje u kojem živimo te otvoreno postavljaju šira pitanja o poziciji humanosti u sadašnjoj eri. O autentičnosti ove postavke govori autorski tekst na njemačkom jeziku pod nazivom Wir sind Hunde (Mi smo psi), interpretiran u narativnom dijelu video rada, indikativno glasom djevojčice. Njemački jezik u ovom je kontekstu simbol moći, ali istovremeno i empatije te svojevrsnog izbavljenja. Persona Pas je simbol potlačenog, ali istovremeno časnog i hrabrog te skromnog. Cijela se ova argumentirana tematika provlači i kroz slikarske radove kojima se interpretira neka vrsta univerzalnog jezika koji autorici omogućava da osmišljenim vlastitim znakovima iskazuje osobne vrijednosti i stavove, te ih postavlja u međusobne odnose. Budući da su slikarski radovi izvedeni na velikim formatima, ideja je zidove “obući” upravo u same slike. Materijal na kojem su izvedeni slikarski radovi jest filc, koji je na više načina svojom kakvoćom i simbolikom odredio pristup konceptu i načinu rada. Počevši od samog izgleda površine koja asocira na strukturu ulične fasade/ zida, do znakovitih osobnih asocijacija na njemačkog neoekspresionističkog umjetnika Josepha Beuysa za kojega je filc imao životnu važnost, otvorila se ideja o prijenosu forme ulične/urbane umjetnosti u galerijski prostor i to sa reminiscencijom na jednu od najvećih urbanih europskih sredina, grad Berlin.
BEUYS
Za Josepha Beuysa ratno je traumatično iskustvo obilježilo velik dio njegovog umjetničkog stvaralaštva i ostvarilo doživotnu povezanost sa materijalima, koji su mu, prema njegovim tvrdnjama, spasili život. Jedan je od tih materijala filc, koji prema Beuysovim riječima “upija sve s čim dođe u dodir – mast, prljavštinu, prašinu, vodu ili zvuk – i zbog toga se brzo integrira u okoliš.” Filc privlači i upija ono što ga okružuje (Tisdall, 1976, 74) . Beuys također zapaža da ga „u umjetnosti zanima preobrazba supstancije, prije nego tradicionalno estetsko razumijevanje lijepih pojava“ (Tisdall, 1976, 10) , što prvenstveno potiče autoricu u pristupu konceptu.
URBANA UMJETNOST
Ulična umjetnost ili urbana umjetnost odnosi se na oblik umjetničkog izražavanja koji se pronalazi u javnim prostorima visoko urbanizirane kulture i otvoreno je pristupačan svakome. Podrazumijeva mnoge različite oblike graffita poput naljepnica, kolaža i dekolaža, izrezaka, ispisivanja, urezivanja, ljepljivih traka, direktnog apliciranja boje na zid, pa sve do LED tehnologije, video projekcija, te instalacija ili re-građenja na urbanim mjestima odabranih od strane samih umjetnika. Ulični su umjetnici gotovo uvijek anonimni ili poznati malobrojnoj publici. “Popraviti grad” popularan je slogan među graffiti umjetnicima koji se referira na njihov kritički pogled na žestoko prožimajuće reklamiranje u gradovima-metropolama, uniformirane pojave i bezličnost urbanog prostora.
“Interpolacijom” ulične umjetnosti u galerijski prostor, autorica na svoj način poriče samosvojnost visoke umjetnosti.
GRAD
Autorica je na više razina povezana sa Berlinom, što predstavlja jednu od bitnih pozicija u bazi projekta.
„Identitet grada je ne-identitet. To je zato što je njegov jedini identitet raznolikost.“ kaže Josep Ramoneda te smatra da kada vam netko želi predstaviti grad, uvijek se vraća na povijesne i spomeničke centre, te Ramoneda stoga zaključuje kako historicizam nastavlja biti organizacijsko načelo naše kulture. Ovaj projekt bavi se upravo suprotnim aspektima grada te suprotstavlja individualizirano iskustvo pojedinca tim općepoznatim atrakcijama proizvedene cjeline – grada. Čitanje, bilježenje i umjetnička produkcija vežu se uz specifičnu individualizaciju grada, uz uspomene, idealizacije, različitosti i specifičnosti grada. Naše su uspomene i iskustva duboko u nas ugrađene, sjećanja i događaji definiraju istovremeno nas te naš individualni doživljaj grada, a koji čini onaj teritorijalni okvir koji je i fizički, ali i psihološki i simbolički određen kao „naš grad“.
Riječima Itala Calvina, grad ne govori svoju prošlost, on ju sadrži kao crte dlana i, jednako tako, svaki je dio njega istovremeno dio toga dlana i komadić kože iscrtan sebi svojstvenim šarama sudbine
……………………..
Lucija K. Labaš rođena je 1975. u Zagrebu. Diplomirala je Slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Doktorirala je Slikarstvo na Poslijediplomskom doktorskom studiju Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu (“Pojam i uloga fakture na slici: prikaz razvitka i pokušaj definicije“). Od 2004. radi na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, danas na poziciji docenta. Područja umjetničkih aktivnosti kojima se bavi su slikarstvo, crtež, kolaž, video, fotografija, objekt te umjetnička knjiga. Od 2000. izlaže redovito na samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, te je bila voditeljica više samostalnih i grupnih umjetničkih projekata.
Selekcija autoričinih video radova:
Video rad “Cyborg Dream” je 2013. odabran i prikazan na manifestaciji PopRally Abstract Currents u Muzeju MOMA u New Yorku.
Video rad “Networking” 2014. je uvršten u odabir međunarodnog umjetničkog video festivala CologneOFF X/ 10th Cologne International Videoart Festival “Total Art” u kategoriji One Minute Wonder (prikazan: Koln, Dusseldorf, Meghalaya/India, Cuzco/Peru, Miden/Greece).
Video rad “Wir sind Hunde” 2016. selektiran je na manifestaciji THE REFUGEE FILM COLLECTION / REFUGEE 2.0 (2017) – ART VIDEO KOELN.
Video rad “Wir sind Hunde” je 2017. uvršten je na Art film i video festival WOW.01 – The W:OW Art Film and Video Festival @ Video Vortex XI @ Kochi Musziris Biennale 2016/2017 – u muzeju The New Museum of Networked Art, Kerala/INDIA,
Video rad “Wir sind Hunde” 2017. uvršten je u uži reprezentativni odabir Art film i video festivala Wow.o4/ Greece @ Twixt Lab Athens/Greece-W:OW Art -NO RETURN- (We Are One World), Athens/GREECE.