Categories
PROGRAM

11.2.2013. – 16.2.2013. EUGEN FELLER “CRTEŽI IZ 1982.”

EUGEN FELLER

Ciklus Crteži iz 1982., ostvaren te 1982. u tehnici olovke na papiru, sekvenca iz dugogodišnjeg, dosad nepokazivana opusa Eugena Fellera, ne zastupa nikakve narativne predstave, asocijativnost, simboličke projekcije, predstavne iluzije ili aluzije, kulturnu memoriju niti vizualnu mitologiju. Stoga, umjesto da se odmah usredotočimo na prizor i predstavu, pozvani smo pažljivo sagledavati kako je ciklus stvoren i mišljen dok je rađen. Fellerov crtež je autoreferencijalan uradak koji ne označava ništa drugo osim vidljive procesualnosti vlastita nastanka odgovarajućim sredstvima i materijalima, koji sebe misli kao jezički problem utemeljen na svojim unutarnjim formulacijskim obvezama, s velikom mjerom refleksija o jezičkim i metajezičkim pitanjima, a nastao je u okviru Fellerovih razmatranja naravi same umjetnosti i jezika kroz koji se ona konkretizira.
Fellera zanima crtež kao autohtono, samo po sebi dostatno likovno polje, manualnost postupka, kao mogućnost organizacije slikanog polja, ali i kao poligon za senzibilizaciju tog polja i za ispitivanje mogućnosti i ljepote grafita, njegove konstitutivne uloge u postizavanju strukturnih i pikturalnih vrijednosti.
Na bjelini papira Feller stvara složene crtačke teksture i tkiva, imaginarne pejzaže metaforičkih tišina u kojima fluktuiraju jednostavne forme crtovlja svedene na snopove koji dišu i žive kao organizmi. Dinamični energetski spletovi zamršenih linija šire se po papirnatoj podlozi, stvarajući međusobne složene relacije. U gustoj, nerijetko i paučinastoj štrafaturi grafita slikar stvara gusto ili rijetko izvučenu mrežu difuznih linija ostvarenu spontano i intuitivno, uspravnim, vodoravnim i dijagonalnim potezima grafitne punte u brzoj i slobodnoj gesti.
Ovaj umjetnik načelno teži kontroli svojih crtačkih postupaka, ali ne dopušta da zbog tog nadzora u drugi plan budu potisnut doprinos slučajnog, trenutnog i nepredvidljivog.
Ciklus ponajprije nastaje na mentalnoj figuri procesualnosti, serijalnosti i repetitivnosti temeljne plastičke jedinice. Programiranom permutacijom snopova crtovlja – s pomacima i promjenama ritma njihove permutacije – Feller stvara različite međuodnose, dinamiku igre i intrigantne optičke efekte te postiže kompozicijsku dinamiku crteža.
Ima tu brzih i sporih, žustrih i oklijevajućih poteza. Negdje armaturna čvrstoća, intenzivno zacrnjene površine, a drugdje tek krhka prozirnost – forma se rastače sve do paučinastih niti! Linije crteža na dvodiomenzionalnoj plohi papira autor izvlači sigurnom rukom i brzim potezima, a u uzavrelim gustšima njihovih isprepletenosti, pretapanjima i dinamizmu pokreta razvijaju se različite konstelacije. Ali, gusto, neprolazno i netransparentno odjednom se pretvara u jednostavno, obrisno, skromno, skicozno i nepretenciozno i podloga je nositelj minimalnih intervencija olovkom, ali onih delikatne i profinjene manualnosti i krhkih, osjetljivih, nježnih osobina, rješenja koja ljubomorno čuvaju osobine izrazito subjektivna senzibiliteta kao posljednjeg i najdragocjenijeg uporišta umjetnika u kriznim i oskudnim prilikama. U areni akcije i tonske gradacije kreću se od suptilnog do snažnog i dramatičnog, pa svaki crtež drukčije odjekne i motritelja privlači na svoj način.
Na takav način organiziran crtež snažno aktivira motriteljev senzorski aparat jer površina postaje čistim vizualnim fenomenom velike izražajne moći.
Snopovi spojenih i unakrsno isprepletenih linija autorovu psihomotoričnu energiju pretvaraju u formalna zbivanja – osjeća se jedinstvena dinamička izražajna snaga, a difuzni snopovi crtovlja na papiru stvaraju neodređenu, ali prostorno obuhvatnu atmosferu bremenitu raspoloženjima u kojoj djeluje napeta, u grafitne tragove transferirana autorova energija.
Vitalnim i svježim realizacijama – zahvaljujući promišljanjima, razradama, ali i slikarskoj intuiciji, zaigranosti i improvizacijama – Feller obnavlja istraživanja koja redovito rezultiraju novim i uvjerljivim oblikovnim rješenjima i konstelacijama. Riječ je o radu na otvorenu, nedovršenu djelu – sve je prepušteno intuiciji, ništa nije konačno, iza svake realizacije izviruje još barem jedna mogućnost i moglo bi se reći da je glavni sadržaj ciklusa sam proces i vitalizam varijacija, inačica i kombinatorike!
Svaki crtež zanimljiv je za sebe, ali je ciklus još zanimljiviji u neraskidivu jedinstvu crteža. Dapače, kao najveću kvalitetu ciklusa izdvajamo činjenicu da su crteži relevantne i uspjele varijacije istoga likovnog problema. Uočljiva je težnja da se većim brojem realizacija – varijacijama na temu – ciklus razvije do krajnjih konzekvenci. Ciklus je zapravo work in progress jer je postavljena paradigma mogla rezultirati još većom brojkom realizacija, a njihova neizbrojiva količina – zahvaljujući kreativnoj slobodi kombinatorike – dokazuje neizbrojive mogućnosti realizacija. Drugim riječima, u kontekstu varijacija jedan crtež predstavlja tek jedan zamrznuti dio cjelokupnoga dinamičkog procesa u sveukupnosti napora u kojemu svaki pojedini crtež pojačava ostale i pridodaje im nove kvalitete – simboli su to zaustavljene temporalnosti umjetničkog procesa.

Eugen Feller rođen je 26. siječnja 1942. u Splitu. Izlaže od 1959.  Radeći Malampije, slike reljefnih površina i monokromnih struktura, u početku šezdesetih, zbog lišenosti predmetnog sadržaja i uporabe neslikarskih materijala i tehnika, afirmirao se kao jedan od najradikalnijih predstavnika informela u suvremenom hrvatskom slikarstvu. Poslije je bio blizak minimalizmu i primarnoj apstrakciji. Od 1969. do 2001. živi i radi u Italiji. Bavi se i crtežom i grafikom. U izdanju Poneteura iz Bergama 1970. objavio je Grafičku mapu, 1972. također u izdanju Ponteura mapu Deset serigrafija, 1973-74. u vlastitoj nakladi mapu Šest serigrafija, a 2002. grafičku mapu tiska mu zagrebačka Naklada Horetzky.
Samostalno je izlagao u Splitu (1964.), Beogradu (1963. i 1974.), Zagrebu (1959., 1962., 1965., 1980. i 2002., 2005., 2007. i 2009.), Osijeku (1981.), Rovinju (2001.) i Rijeci (2002.). Zagrebački MSU priredio mu je retrospektivnu izložbu Retrospektiva 1960./2005. i izložbu Slike 2004/2005. U Domu hrvatskih likovnih umjetnika, u Galeriji Bačva, izlaže 2007., a 2009. u pulskom MMC-u Luka i u zagrebačkoj Galeriji Academije Moderne. Izlagao na brojnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je brojnih nagrada, među kojima i nagrade Zagrebačkog salona 1968. i Sedam sekretara SKOJ-a 1973.