Pozivamo vas na performans Žarke Radoje i Maria Cvjetkovića
‘Nestajanje’
Subota, 1. prosinca 2018. Greta, 20h
Autori Žarka Radoja i Mario Cvjetković stvaraju rad koji se bavi temom gubitka identiteta kako pojedinca tako i kolektiva uslijed preseljenja. Neovisno čime su uvjetovane migracije, akteri istih skoro nesvjesno ostaju bez identiteta, a u novoj okolini ga nikad u potpunosti ne uspiju pronaći.
Propitivanjem teme identiteta autori skreću pažnju na problematiku istog onda kad se vezuje na fizičko mjesto i koji je u biti nedohvatljiv ukoliko pojedinac identitet ne stvori i ne nosi u sebi.
Elementi koji čine rad su osobni predmeti koji pripadaju ženi koja je provela svoj život u Dubrovniku doselivši se u njega na početku svog odraslog života; bijeli lincul te izgovorene rečenice migranata koji su se našli na Balkanskoj ruti na putu ka Evropi.
Osobni predmeti razbacani su po prostoru i stvaraju kaos, nered u prostoru koje jedan od autora počinje slagati pokušavajući ih dovesti u red. Složene predmete na kraju prekriva bijelim linculom kao prekrivačem života, kao odlazak i ostavljanje praznine nakon sebe…
Paralelno drugi autor izgovara rečenice izbjeglica koje na Balkanskoj ruti, kao usputnoj stanici iščekuju nastavak puta prema Evropskoj uniji. Rečenice polako bivaju sve tiše dok u potpunosti ne iščeznu iz prostora ostavljajući za sobom i zvučnu prazninu.
Svojim performativnim činom autori pokušavaju transcendirati sudbinu pojedinca u sudbinu kolektiva. Sudbina pojedinca, žene koja nakon šezdeset godina provedenih u Dubrovniku, pri kraju života sjeća se svojih prvih godina, u razgovoru koristi materinski jezik…, povezana je sa sudbinom migranata, izbjegličkom situacijom u Evropi za koju se ne nazire rješenje…
Zašto nam Evropa ovo radi?
Ne razumijem zašto me ne puste. Nisam ništa napravio.
Mrzim granice.
Hvala!
Vi ste divni ljudi.
Šta misliš, hoće li otvoriti granice?
Hoće li nas pustiti da prođemo?
Samo želim mir.
Hoću da radim i da učim, hoću da završim fakultet i živim od svog rada.
Nisam ovako zamišljao Evropu.�I love you.
********
The authors Žarka Radoja and Mario Cvjetković are creating a work, which deals with the loss of identity on individual and on a collective level, caused by a relocation. Regardless of the cause of migrations, their active participants are left without an identity, and cannot seem to find it in a new environment.
By tackling this subject, the authors bring to our attention the issue of identity when it is connected to a physical location and when it is otherwise elusive unless an individual does not create one inside of himself.
The work consists of the belongings of a woman who spent her life in Dubrovnik, after she had moved there as a young adult, like a white sheet, accompanied by spoken words of migrants who had found themselves on the Balkan route on their way to Europe.
Personal belongings are scattered around, creating chaos, a mess that one of the authors is cleaning up, trying to arrange it. Once organized, the objects are enshrouded in the end by the white sheet, like a cover falling over life, as if somebody went away, leaving emptiness behind. The voice is getting lower until the words themselves completely disappear from the space, leaving behind an audible emptiness too.
With this performance, the authors are trying to transcend a destiny of an individual and reach the destiny of the collective. Individual destiny of a woman, who, now at the end of her life, remembers, using her mother tongue, her first years in Dubrovnik, after having lived there for sixty years… is connected with the destiny of migrants, the refugee situation in Europe, for which there is no solution on the horizon…
Why is Europe doing this to us?
I don’t understand why they won’t let me go. I haven’t done anything.
I hate borders.
Thank you!
You are wonderful people.
What do you think, will they open the borders?
Will they let us pass?
I just want peace.
I want to work, study, I want to get a degree and live of my work.
This is not how I imagined Europe.
I love you.