Dragi prijatelji pozivamo vas na predstavljanje dvije umjetničke akcije Grupe ABS ove subote 09.06.2012. u 20h u Greti
Grupa ABS se na izložbi u Greti predstavlja zagrebačkoj publici sa dvije recentne umjetničke akcije: ABS-ova klasna borba u Klovićevim dvorima te Projektom preimenovanja Trga Maršala Tita u Trg Anonimnog umjetnika.
O projektu ABS-ovog preimenovanja Trga Maršala Tita u Trg Anonimnog umjetnika.
Između mnogih anonimnih umjetnika koji su djelovali od prethistorije pa do danas, jedan od bitnijih je Goran Trbuljak, ključni umjetnik našeg kulturnog prostora pa i šire. Nažalost njegova pozicija se više izvodi kroz globalni kontekst jer se pokazalo, pa i ovom našom akcijom da takvi umjetnici, njegove umjetničke prakse, njihova značenja i vrijednosti. lokalnoj sredini nespoznati i nepotrebni.. To se pogotovo vidi u njegovoj marginaliziranoj poziciji unutar visokoobrazovnog umjetničkog sistema. Naime naše kolege, pogotovo oni koji predaju na umjetničkim akademijama sukobljavaju se s našom tezom o marginalizaciji Anonimnog umjetnika u vlastitoj sredini. ABS izvodi ovu akciju iz stava da se umjetnikom postaje a ne rađa. Upravo zato ABS smatra da su vrijednosti Trbuljakove umjetničke prakse one na kojima danas trebaju počivati temelji umjetničke i visokoobrazovne umjetničke politike, te stoga ovom akcijom želi da mu se za života potvrdi pun značenjski diskurs njegovog rada. Naravno takvu praksu zahtijevamo u suodnosu na druge društvene vokacije kao što su političari, ministri, sportaši, branitelji, pa jednako tako i odabrani umjetnici naivci, modernisti, preporoditelji, .. kojima se kroz mehanizme državnih aparatusa dodjeljuju značenja, statusi, sinekure, beneficije, imuniteti, po kojima se također imenuju trgovi, ulice, prestižne društvene nagrade kao što je na primjer Rabuzinovo Sunce, Nazorova, Račićeva nagrada itd. Ovom akcijom smo htjeli izraziti opće nezadovoljstvo te predložiti svog favorita za naziv trga koji je u permanentnom žarištu sukoba ljevice i desnice. Nudimo živu osobu za ime trga jednako kao što su bili živi i Car Franjo Josip, Aleksandar Karađorđević i Maršal Tito kad je trg nosio njihova imena. To povijesno detroniziranje i uspostavljanje jakih subjekata, želimo dokinuti subjektom koji se kroz epohu nove umjetničke prakse zajedno sa svojim kolegama i obračunao sa mehanizmima uspostavljanja estetskih i političkih režima navedenih vladara i njihovih društvenih uređenja. Također kroz činjenicu da Goran Trbuljak radi na samom trgu Maršala Tita, na filmskoj akademiji ABS želi ukazati da postoje vrijednosti ovdje i sada. Da se sadašnjost ne mora graditi na mitovima proizvedenim u procesu identifikacije s prošlošću koja treba da postane i budućnost. U tom kontekstu ABS-ova akcija zaista izgleda nadrealno. Zamislite Trbuljaka da ide svaki dan na posao na Trg Anonimnog umjetnika. Kako bi taj trg izgledao za njega, za marginalnu manjinu koji poznaje njegov rad? Kakve bi sve posljedice moglo izazvati u našem društvu koje na deklarativnoj razini stalno zaziva klasnu borbu ali je međutim kroz društvene aparatuse trajno guši. U odnosu na takvo stanje stvari ABS se ovom akcijom želi emancipirati od uvjerenja da moramo biti strpljivi i pristajati na post festum evaluacije vlastite karijere.
ABS-ova klasna borba u Klovićevim dvorima
Ovaj projekt Grupa ABS izvodni kao reakciju na izložbu Apstrakcija: Modernizam i suvremenost koja još traje u Klovićevim dvorcima ikoju smatramo samo jednom u nizu od diplomatskih izložbi kojom se kroz konstrukciju povijesno odgovornog odnosa neoavangardih i postavangardih umjetničkoh praksi pokušava naš svijet umjetnosti smjestiti u univerzalni globalni kontekst. Takav politički zahvat redovito isključuje umjetničke prakse kao što je naša ABS-ova koja se također bavi sa kulturnim nasljeđem, ali se percipira kao regresivna nazadna umjetnosti. U čemu je ABS-ov problem sa ovom izložbom? Kao prvo ključ po kojem su odabrana djela između starog i novog, odnosno radovi koji su izabrani za građenje postojanja kontinuiteta hrvatske povijesti umjetnosti su odabrani dominantno po morfološkim estetskim i medijskim odrednicama a ne po njihovim društvenim funkcijama. Iako autorice izložbe u popratnim tekstovima tvrde upravo suprotno, same se demantiraju kroz način odabira i predstavljanja djela, kroz postav izložbe te posebice kroz vizualni identitet plakata i kataloga. Takvim kriterijem ukida se diskurs djela i dokida se značenje prakse pogotovo umjetnika mlađe generacije. Formom izložbe na reprezentativnom izlagačkom mjestu uvlači ih se u klasičnu narativnu kunsthistoričarsku formu kojom se prešućuje činjenica da su David Maljković, Zlatko Kopljar, Igor Eškina bi ostali zapravo naturalizirani hrvatski umjetnici. Njihov međunarodni uspjeh na koji se pozivaju autorice nije produkt ovog sistema umjetnosti već iznimnih napora samih autora. Iz ovakvog stanja stvari ABS autorima mlađe generacije koji participiraju na samoj izložbi i čiju rad iznimno cijenimo, zamjeramo pristanak na kolaboracijski oblik suradnje u baš ovakvom obliku izložbe.
Naša akcija je izvedena kao pokušaj uspostavljanja otpora na mjestu koje smatramo bitnim. Kroz parazitsku intervenciju u vizualni propagandni sistem identiteta izložbe, željeli smo učiniti vidljivom manipulativni karakter kustoske i kunsthistoričarke prakse našeg svijeta umjetnosti. Zato naš čin i ne vidimo kao primitivni otpor, neslaganje, kritiku, pljuvanje, omalovažavanje, uvrijeđenost nepozivanjem, već kao drugostupanjsko djelovanje koje na površinu izvlači manipulativni karakter još uvijek dominantnog modernističkog izvođenja protokola kontinuiteta i napretka ovdje i sada. U našem slučaju eto bi značilo hrvatske umjetnosti na početku 21.stoljeća .