7.5.2016. – “Drugačije / Isto / Oboje / Nijedno” – eksperimentatorice u jugoslavenskom alternativnom filmu7.5.2016. – “Drugačije / Isto / Oboje / Nijedno” – eksperimentatorice u jugoslavenskom alternativnom filmu

DivnaJovanovic_header_ok
“Drugačije / Isto / Oboje / Nijedno” – eksperimentatorice u jugoslavenskom alternativnom filmu
Pozivamo vas na razgovor, izlaganja i projekcije jugoslavenskog amaterskog/ alternativnog/ neprofesijskog/ eksperimentalnog filma u subotu 7.5.2016. od 18h u Greti, Ilica 92, Zagreb.
18:00 — 19:00
Izlaganja i razgovor
Miroslav Bata Petrović: Kreativni bunt i vrijeme kinoklubova — o ženama i njihovim filmovima iz prve (i druge) ruke
Petra Belc: “Voljela bih da sam hermafrodit pa da se mogu i sa ženama” — o ženama i njihovim filmovima iz literature o jugoslavenskom alternativnom i eksperimentalnom filmu
19:30 — 21:00
Projekcija filmova autorica jugoslavenskog eksperimentalnog filma
+ program je obrazovnog karaktera i ulaz se ne naplaćuje
“Eksperimentalni film oduvijek je bio umjetnička forma u kojoj su žene bile izvrsnije” rečenica je kojom američka teoretičarka filma Robin Blaetz započinje svoj uvod u knjigu posvećenu ženskoj eksperimentalnoj kinematografiji. Ženski alternativni film u kontekstu povijesti filma sudbinu pritom dijeli s eksperimentalnim filmom u cijelosti, budući da je ona primarno (bila) posvećena ispisivanju povijesti dugometražnog narativnog filma. Unatoč svojoj srednjostrujaškoj nevidljivosti, određeni povijesni kanoni filmske avangarde i neoavangarde s vremenom su se ipak oblikovali i utvrdili (Standish Lawder, P. A. Sitney, A. L. Rees, Scot Rennan, Steve Dwoskin), no filmovi autorica u njima nisu u potpunosti pronašli svoje zasluženo mjesto. Iako se istražena povijest jugoslavenskog alternativnog filma ne može mjeriti s onom zapadnog eksperimentalnog filma, i kao takva čeka svoj sustavni/ji pregled, postojeći pregledni materijali velikim su dijelom zaobišli malobrojno žensko stvaralaštvo i posvetili se filmovima muških autora. Razlozi za to su višestruki i nimalo jednostavni, a skladno prate problemske linije koje su obilježile izostavljanje žena iz raznih umjetničkih oblasti.
Drugi po redu istraživački seminar posvećen jugoslavenskom alternativnom i eksperimentalnom filmu u središte stavlja slabo poznate i rijetko prikazivane filmove srpskih, slovenskih i hrvatskih autorica koje su djelovale u orbitama onodobnih kinoklubova, postavljajući pritom dva ključna pitanja: tko određuje vrijednost djela, i koji su bili (konkretni) razlozi marginalizacije stvarateljica u društvu koje je ženu nominalno pozicioniralo kao nositeljicu i pokretačicu društvenih zbivanja?
Gost seminara je Miroslav Bata Petrović beogradski povjesničar umjetnosti, redatelj i istraživač alternativnog filma, autor studije Alternativni film u Beogradu od 1950. do 1990. godine (2008). Petrović je zaslužan za afirmaciju ženskog stvaralaštva kroz niz autorskih kolaboracija, tekstova i emisija u kojima je ujedno upozoravao i na rodnu diskriminaciju u (alternativnom, eksperimentalnom, srednjestrujaškom) filmu, a kao stvaratelj na (post)jugoslavenskoj underground sceni prisutan je od 1967. godine. Autor je mnogobrojnih filmova, nositelj titule Majstora amaterskog filma Jugoslavije kao i niza međunarodnih priznanja, bivši predsjednik Kino kluba Doma Omladine, sekretar Foto-kino saveza Srbije i sekretar Kino-saveza Jugoslavije, selektor beogradske Male Pule te direktor jubilarnog 50. Festivala jugoslovenskog dokumentarnog i kratkometražnog filma u Beogradu.
*******
Program je nastao kroz istraživanje jugoslavenskog eksperimentalnog filma u okviru poslijediplomskog studija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Realizira se uz financijsku podršku Hrvatskog audiovizualnog centra, i u suradnji s umjetničkom galerijom Greta.
Hvala Hrvatskom filmskom savezu, Kinoklubu Zagreb, Kolekciji Marinko Sudac, Miodragu Miloševiću i beogradskom Akademskom filmskom centru na filmovima ustupljenima za projekciju.
*******
Mama je bila žena, ali je mama bila vrlo energična žena (…), za obitelj je ona bila apsolutni šef, na samo nama, nego i tati. Ali znam da je imala dosta problema sa svojom pozicijom unutar tog amaterskog filma jer je bila naravno žena, ali i njezin stil je bio drugačiji od stila koji je tada valjda bio u trendu, pa mislim da ona u Kino klubu Zagreb nikad nije ni bila prihvaćena kao ravnopravni član, jer su ti članovi imali potpuno druge pretenzije i ideje i mislim da je zbog nje čak osnovan i novi kinoklub (…)
(Sin Tatjane Ivančić, arhivska građa)
*******
18:00 — 19:00
Izlaganja + razgovor
Miroslav Bata Petrović: Kreativni bunt i vreme kinoklubova — o ženama i njihovim filmovima iz prve (i druge) ruke
Ma koliko neko to želi, ili  ne želi da prizna, sve jedno je, mi živimo u muškoj civilizaciji u kojoj muškarci dominiraju gotovo u svim makro i mikro sferama. Muškarci uvek čine većinu u telima koja odlučuju – od rata i mira, unutrašnje i spoljne politike, preko modnih trendova, kulture i umetnosti, do vremena i mesta porodičnih letovanja. Patrijarhalna tradicija naših, južnoevropskih zemalja, još više čine sumornom sliku savremene žene sa ovih prostora. Njihova sloboda i mogućnost samoizbora, ograničene su na nekoliko prozaičnih papirnatih prava, koja najčešće, u realnom životu, malo ko uvažava. Da apsurd bude još veći, naše žene se retko oglašavaju kreativnim buntom. Ili se mire sa svojom pozicijom ili, bežeći iz muškog sveta u čisto ženske svetove, odlaze zapravo u drugu krajnost.
Petra Belc: “Voljela bih da sam hermafrodit pa da se mogu i sa ženama” — o ženama i njihovim filmovima iz literature o jugoslavenskom alternativnom i eksperimentalnom filmu
Malobrojni izvori u kojima se spominju autorice alternativnog i eksperimentalnog filma 1960-ih i 1970-ih godina na ovim prostorima otkrivaju dva velika problemska luka vezana uz njihovu nevidljivost. Na jednoj strani nalazi se shvaćanje ženskog stvaralaštva kroz prizmu njene biološke uvjetovanosti i “prirodnih” stvaralačkih predispozicija, dok je s druge u pitanju vrednovanje radova u odnosu na dominantne stvaralačke uzor(k)e. Naslov izlaganja pritom je ujedno (bio) i moto četvrtog festivala GEFF-a, posvećenog istraživanju seksualnosti kao mogućnosti za novi humanizam. No iako su žene i njihova seksualnost dominirale festivalskim novinama i prikazanim filmovima, u službenoj su konkurenciji od 27 autora bile svega dvije autorice — Višnja Štern i Nuša Dragan. Izlaganje donosi kraći pregled recepcije onodobnog ženskog eksperimentalnog filma i filmskog stvaralaštva, uz pokušaj analize prikazanih filmova u kontekstu dominantnih alternativnofilmskih i društvenih trendova. Raspon motiva i različitih pristupa njihovoj artikulaciji — od ženske svakodnevice do tijela i seksualnosti — pritom na vidjelo iznose autorski samosvjesne i hrabre ličnosti, poput Tatjane Ivančić, Bojane Vujanović i Biljane Belić, koje su otkrivale vlastite, nove i drugačije stvaralačke putove.
FILMOVI:*
19:30 — 21:00
Projekcija filmova
9’10
Animacija/Slikanje na vrpci/Rotoskopija
Divna Jovanović: Rock (1960) 2’20’’
Divna Jovanović: Rondo (1963) 3’50”
Divna Jovanović: Preobražaj (1973) 3′
14’25
Konceptualni film
Katalin Ladik: Opus (1972) 8′
Nuša Dragan: Komunikacija gastronomije (1971) 2’45”
Bojana Vujanović: Drvo života (1976) 4’25
Bojana Vujanović: Putovanje (1972) 2′
29’00
Strukture i teksture svakodnevice
Mirjana Božin: Četverodimenzionalna kuća (1982) 9′
Tatjana Ivančić: Putositnice (1976) 5′
Tatjana Ivančić: Do posljednje kapi (1972) 3′
Tatjana Ivančić: Od 0 do 2 (1972) 7′
Tatjana Ivančić: Grad u izlogu (1969) 5′
34’25
Izvedba, tijelo, partnerstvo
Biljana Belić: Penelopa (1977) 7′
Dragana Kršenković: Trijada (1978) 8’25
Dunja Ivanišević: Žemsko (1968) 6′
Biljana Belić: Pieta (1970) 4′
Zorica Kijevčanin: Golo (1982) 9′