Pozivamo vas na predstavljanje Manifesta gospodina AA
Ante Alivojvodić u Greti, subota. 05.11.2016 u 20h.
Ovom prezentacijom ujedno otvaramoprogram Interface koji će se održavati do kraja studenog u Greti. Ilica 92 u Zagrebu.
……………………..
Ponovo smo svjedoci duboke moralne krize i intelektualne praznine, dok socijalna apatija, intelektualna šutnja i pokornost onemogućavaju prizivanje duha pobune. Društvo je bolesno od korupcije i uspavano jakim sedativom, te polako i sigurno umire. Za to vrijeme bankarske i korporacijske elite vode podmukli rat protiv čovječanstva, težeći za uspostavom apsolutne kontrole nad svakim pojedincem i svim zemaljskim resursima. Javni mediji odavno nisu niti slobodni niti neovisni. Elita ih koristi kao sredstvo propagande i obmane, jer oni su jednako kao i svi mi, robovi troškova, nameta, poreza i financijskog sustava koji nas gura u dužničko ropstvo. Iako pobuna postaje sve veća egzistencijalna nužnost, društvo koje nestaje nije sposobno pobunu organizirati. Instrumenti dužničkog ropstva su potpisani sporazumi i ugovori, koji svjetskim bankarskim institucijama daju monopol u kreiranju i plasiranju novca. Sustav je proširen na gotovo sve države svijeta, čiji su se političari odrekli financijskog suvereniteta zemlje radi osobne koristi i sigurnosti. Zamišljali smo treći svjetski rat kao nuklearnu katastrofu. Mislim da taj rat traje već dulje vrijeme u svom hladnom obliku i predstavlja svjetsku financijsku katastrofu za sve slojeve društva, osim same financijske elite. Kako u nekim zemljama postoji otpor, vrlo je izvjesno da će i ova velika kriza koju su elite projektirale završiti paklenim svjetskim ratom.
Zato možemo reći da se povijest uvijek na neki način ponavlja. Tristan Tzara je svojedobno napisao:
„Oko 1916–17, izgledalo je da će rat trajati vječno, kraj mu se nije nazirao, utoliko prije što je, za mene i moje prijatelje, iz daleka, poprimao iskrivljene razmjere, uslijed točke gledanja, s koje bi smo trebali imati vrlo širok vidik. Otuda gađenje i pobuna. Bili smo odlučno protiv rata, ali ipak nismo upali u zamku utopijskog pacifizma. Znali smo da se rat ne može prekinuti, ako mu se ne iščupaju koreni. Nestrpljenje da se živi bilo je veliko, gađenje se odnosilo na sve oblike takozvane ‘moderne civilizacije’, na same njene temelje, na logiku, jezik, a pobuna je poprimala oblike u kojima su groteskno i apsurdno odnosili ogromnu prevagu nad estetskim vrijednostima.“
Prošlo je točno 100 godina od ovog zapažanja, a mogao bih potpisati gotovo svaku njegovu riječ. Dada je bila jedna vrsta umjetničke pobune protiv logike, morala i vjere tadašnjeg društva, pobuna protiv razuma i sistema. Moj rad uopće nije Dada. Ne propagiram nikakav neodadaizm. Na ovoj izložbi koristim djela Dade kao rječnik, kako bih izrazio moralnu nakaznost onoga što nam je servirano kao normalno i poželjno, jer su groteskno i apsurdno postali instrumenti korumpiranih političara i njihovih medija u službi propagande. Naši političari se prema svome narodu ponašaju poput zločeste djece, koja iskušavaju do koje mjere mogu pomicati granice svoje oholosti. Kako vrijeme odmiče, eksponirani igrači na političkoj sceni, sve su veći luđaci ili idioti. A narod, plebs ili stoka sitnog zuba, koja živi u iluziji demokracije, prisiljena je birati između nametnutih idiota ili ljudi bez savjesti, čime im samo daje legitimitet.
Ljudi bez savjesti imuni su na uvrede. Zato se nadam, da ću ovom izložbom uvrijediti barem one kojima je još trunke savjesti ostalo, a tu ubrajam i samoga sebe.
A A