Galerija Greta
Marijan Molnar
Izložba “In and out” i promocija knjige Marijan Molnar:1998. – 2008. Pregled radova. O knjizi govore Branko Čegec, Marijan Špoljar, Ivica Župan i Boris Greiner.
Pozivamo vas na otvorenje izložbe i promociju knjige u ponedjeljak 25.02.2013 u 20h u Greti.
Izložba ostaje otvorena do 3.3.2013.
IZLOŽBA:
Marijan Molnar / In and Out
Dva rada Marijana Molnara „I Want to be!“ i „Šibice“ ulaze u red onih autorovih radova koji problematiziraju poziciju umjetnika i mjesto umjetnosti u sistemu društvenih, političkih i administrativnih struktura. Unutar tih definiranih odnosa moći uspostavlja se poredak nužnosti , a individualne su slobode svedene na ograničene izbore. Upravo je pitanje slobode jedno od onih koje okupira Molnara. „Nasuprot kreativnih i individualnih sloboda“ kaže , „represivni su mehanizmi koji djeluju u društvu; zakon ponude i potražnje, efikasnosti i profita u okviru kojeg se umjetnost profilira dvojako: uključivanjem kroz prihvaćanje istih modela ili zauzimajući utopističko stajalište nepristajanja.“ S ova dva rada, Molnar zadire u temeljne oblike političke reprezentacije unutar kojih kao umjetnik djeluje i egzistencijalno je uključen: u državno – administrativne strukture i umjetničke institucije. Osjećajući teror poretka, on se u njega uključuje tako što deklarira svoju isključenost. Koristeći se političkim izrazima otpora, demonstracijom i subverzijom, preuzima diskurs sustava kojemu se opire.
U radu „I Want to be!“, umjetnik u samotnoj akciji prosvjeda iskazuje osobnu težnju za identitetom koji mu aktualni političko- birokratski poredak dokida. Izražavajući želju da bude ono što u jednoj reprezentaciji stvarnosti i jeste, a u drugoj nije, razotkriva apsurdnu političku tautologiju.
Koja je umjetnikova pozicija unutar takve konstrukcije? Umjesto autentičnosti, on bira izjednačavanje. Jesu li, onda, žuđene sloboda i individualnost imanentne umjetničkom djelovanju moguće? Ili se radi o iluziji, utopijskim pokušajima razrješavanja nemogućeg odnosa?
Samoironični pokušaj asimilacije Molnarovog Wonnabija komplementaran je umjetničkoj akciji „Šibice“. Jedno od temeljnih pitanja, ovdje je sloboda.
Preostaje li mjesto slobodi u sistemu umjetnosti, u nizu međuovisnosti između participanata – umjetnika, kustosa, kritičara, publike, umjetničkog djela, tržišta, kulturnih institucija, države? Molnar traži pukotinu u logici tog sistema ne bi li
izrazio svoje nepristajanje na njegov neumoljiv poredak. Akcijom „Šibice“ izvodi diskretnu diverziju na stalni postav zbirke Muzeja suvremene umjetnosti u Ljubljani suprotstavljajući institucionaliziranoj zbirci svoj jednokratni rad. Po uglovima muzeja, uz rubove zidova, pod eksponatima (p)ostavlja kutije šibica. Mali crni kubusi asociraju na umjetnički predmet, no s druge strane sugeriraju i simboliziraju opasnost: šibice – iskra, eksplozija, katastrofa…
Je li doista umjetnik koji ne pristaje na potpunu asimilaciju, opasnost po utvrđeni red koji umjetničku djelatnost posreduje društvenom pogledu što ga i normira ili on svojim nepristajanjima i iskliznućima održava njezinu vitalnost? Strategije
prisvajanja i podrivanja sustava omogućuju njegovo restrukturiranje. Zato je moguće – i potrebno – vratiti gerilsku akciju u galeriju.
Nije loše ovdje se prisjetiti Borisa Groysa koji kaže da stvarna zadaća umjetnika nije prezentirati proizvod svoje kreativnosti već oblikovati pogled promatrača. Možda baš u otvaranju pogleda, u ukazivanju da su umrežene normirane strukture unutar kojih živimo i djelujemo posljedica određenih konstrukcija, samo određenih pogleda, a ne nekih prirodnih zadatosti, možda baš u tome leži smisao umjetnosti.
Irena Bekić
KNJIGA:
Marijan Molnar:
1998. – 2008. Pregled radova
Izdavač: Meandarmedia, Zagreb
”Autor je brojnih “site specific” i “on line” radova. Radovi mu se često međusobno nadovezuju, oblikujući šire tematske cjeline i cikluse. Bilo da istražuje pozicije manjina, temu drugog, društvene margine i marginalizacije, percepciju globalnih odnosa ili pak osobni identitet, Molnar iznova rabi kreativni potencijal „anonimnosti“ istražujući genius loci lokalne kulturne i socijalne sredine. Od početka se razlikovao od grupacija konceptualista i postkonceptualista u koje su ga kritičari poslije smještali, po tome što se nastojao zadržati na rubu izvan matične orijentacije svojih kolega. To se očituje u odabiru njegovih tema i ambijenata, od kojih je najprepoznatljiviji, ambelematski motiv, koji se neprestano ponavlja, njegovo rodno mjesto Reka pored Koprivnice.”
Ivica Župan, dio teksta
Marijan Molnar rođen je 10. studenoga 1951. u Reki kraj Koprivnice. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirao je slikarstvo 1976. godine u klasi profesora Šime Petrića. Od 1976. do 1979. bio je suradnik Majstorske radionice slikara Ljube Ivančića i Nikole Reisera. Surađivao je s umjetnicima okupljenima oko Galerije Podrum i Galerije PM. Dosad je izlagao na više od 90 skupnih izložbi te imao oko 40 samostalnih izložbi. Izveo je veći broj akcija, performansa i događaja. Godine 2002. objavio je autorsku knjigu tekstova i fotodokumentaciju svojih radova. Knjiga je popraćena tekstovima Marine Gržinić, Marijana Špoljara i Ane Dević. Iste godine u suradnji s Galerijom S iz Koprivnice izlazi mu grafičko-poetska mapa, uz izbor pjesama Branimira Bošnjaka. Godine 2010. u suradnji s Galerijom Prozori izdaje seriju knjiga pod naslovom Knjige_radovi. Živi i radi u Zagrebu.