Categories
PROGRAM

22.10.2012. – Stanko Beroš ‘Lampićke’

Lampićke iliti začudne svjetleće skulpture Stanka Beroša

Sagledavajući dosadašnji opus Stanka Beroša možemo vrlo brzo uočiti fantastičnu zaigranost oblicima koji u korelaciji sa svjetlošću stvaraju jedinstven i čudesan svijet protkan filozofskim i mnemoničkim porukama. Velika količina izvanrednih svjetlećih objekata govore o zavidnom kreativnom rasponu tog samozatajnog umjetnika. Premda još nije razvikano ime i unatoč tomu što nema neku formalnu akademsku izobrazbu, držim da Stanko Beroš spada u sam elitni razred hrvatskih likovnih umjetnika. Njegove lampićke (kako smo ih često puta Stanko i ja nazivali, tepajući im) zapravo su polivalentni suvremeni umjetnički objekti koji svaki na svoj način govori o nekom autorovom životnom stavu – koji je vrlo promišljen, izražen s mjerom i visokom dozom estetike a bez kiča.

Stanko Beroš zapravo reciklira odbačene predmete, ulijeva im novi život, crpeći iz njih ono najbolje, odnosno ne zaboravljajući na njihovu prvotnu funkciju. On prilazi svakom tom predmetu s velikim respektom i razumijevanjem te im kao kakav liječnik produžuje život i odgađa njihovu smrt i zaborav. Na taj način Stanko Beroš nam daje odgovor na probleme ovog vremena u kojem živimo.

Njegov rad nije jednosmjerna ulica. Svaka od njegovih lampićki govori nam drugačijim jezikom. Kroz drugačije tehnike i materijale priča nam o izuzetno ozbiljnim temama kao što su vjera, život, smrt, egzistencija… Ali je i podjednako duhovit, zaigran, infantilan i otkačen, što radovima daje veliku dozu humanosti. Najčešće su radovi kombinacija svega nabrojanog.
Njegove skulpture iliti svjetleći objekti zapravo su readymadeovi spajani u nove kontekste putem minimalnih intervencija.

Beroševi radovi posjeduju uporabnu komponentu i mogu se doživjeti kao rasvjetna tijela, ali teško ih je svesti samo na to da su lampe koje tek proizvode kućnu rasvjetu. Većina ih funkcionira i bez struje. Zapravo djela posjeduju vrhunsku skulpturalnost, iza čega stoji odmjerena kombinacija dobrog poznavanja likovne umjetnosti, te zavidne tehničke sposobnosti kao što su rad sa strojevima (varenje, brušenje, rezanje) i, naravno, poznavanje elektrotehnike. Stanko u svojem radu upotrebljava odbačene usisavače, televizore, flipere, krletke ili peći… Uz pomoć mašte i malih sivih ćelija, vještom kombinatorikom oblikuje apsolutno nove vrijednosti. Stvara osebujne predmete prožete svjetlošću, koji su podjednako
i dekorativni i literarni, uvijek u kontekstu propitivanja ljudske slobode, a u srži istražuje odnos svjetla i tame, smisla i nesmisla, života i smrti.

Stanka sam upoznao prije desetak godina kada je otvorio kultni klub-galeriju Drugi otok. To je, nažalost, bilo jedino mjesto gdje smo mogli vidjeti njegove radove. Publika još uvijek nije upoznata s njegovim djelom, pa se stoga nadam da će ova izložba pomoći promociji rada ovog nadarenog kreativca. Nadam se da ćemo i u budućnosti imati prilike vidjeti još veliki broj njegovih skulptura, objekata ili možda neku novu artističku formu koja će svijetliti i upozoravati nas na prisutnost smisla na ovoj našoj prekrasnoj ali tužnoj planeti!

Denis Krašković