Categories
PROGRAM

17.9.2012. -Nina Horvat “Bolero”

Izložba se sastoji od jednog video rada, na kojem dvije žene i dva muškarca interpretiraju djelo Mauricea Ravela “Bolero”.
Oni nisu profesionalni pjevači, međutim svi imaju muzičku naobrazbu: Mirta je profesorica glazbe na osnovnoj školi, diplomirala je crkvenu glazbu. Dane (iako je liječnik), voli glazbu, pjeva u zborovima, nastupao je u mjuziklima. Moja prijateljica još od djetinjstva, Iva, išla je u glazbenu školu, a sad, iako je likovna umjetnica, svira na afričkim bubnjevima. Moj bratić Pero, po zanimanju režiser, išao je u glazbenu školu, dobro poznaje muziku, majka mu je vrhunska pijanistica. Dakle, oni nisu odabrani slučajno.
Ravelov “Bolero”, skladba je nevjerojatno jasne strukture. Sadrži samo dvije teme koje se neprestano ponavljaju – dva puta prva, pa dva puta druga itd. Napetost, strast, rast prema kraju kompozicije, postiže se multipliciranjem instrumenata koji izvode te teme, sve glasnije, brže i u sve većem broju. Od početka, kada svira samo flauta, preko najmaštovitijih boja zvuka sve većeg i većeg broja instrumenata, do nevjerojatne kulminacije na kraju kada svira cijeli orkestar.
Baš zbog te strukture “Bolero “ mi se činio idealan za moj rad: staviti nekoliko ljudi ispred statične kamere i (kao u “karaokama”) neka probaju izvesti kompoziciju. Neka se probaju maksimalno uživiti u glazbu, dočarati gradaciju, i u tom pokušaju mora doći do zanimljivih, potpuno nenamještenih situacija, koje, po meni, puno kažu o ljudima, njihovoj jedinstvenosti i karakteru.
Iako smo imali dvije probe i iako su oni znali kada trebaju upasti, rezultat je potpuno nedotjeran, svaki od njih izražava rast na svoj, sebi primjeren način. Moja uloga je pomalo voajerska. Ja stojim iza kamere, promatram i uživam.
Već nekoliko godina bavim se odnosom muzike i slučajnog izvođača (npr. rad “DO – MI – SO – DO “ iz galerije Josip Račić, Zagreb, pa rad “Za tatu” izveden na trećem programu Hrvatskog radija, u sklopu projekta “Slika od zvuka” gdje sam pjevala sama, itd.). Želim slučajnom izvođaču omogućiti da izrazi snažne emocije (bilo koje vrste), koje se mogu najneposrednije dati upravo pomoću glazbe.

Rođena u Zagrebu 1963. godine. Diplomirala 1989. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Zlatka Kesera.
Školsku godinu 1992. i l993. provela kao stipendist portugalske vlade na Akademiji
Lijepih umjetnosti u Lisabonu (Academia dos belos artes Lisboa). Tamo je pohađala
kolegije Slikarstvo i Slikarstvo na keramici.
Sudjelovala na više skupnih izložbi i javnih akcija, te priredila više samostalnih izložbi.
Živi i radi u Zagrebu.