MILAN BOŽIĆ
Galerija Greta
Subota 17. 12. 2016. u 20 sati
Video projekcija projekta Veni Vidi koji je napravljen kao izložba i performans 15. 10. 2016. u Galeriji AK u Koprivnici
iz teksta za katalog
Performans Veni Vidi…
Božić uzima upaljač i pali cijelu konstrukciju, od stoljeća sedmog prema danas, a vatra na kraju zahvaća i sliku. Slika koju pali je print (original je ulje na platnu koje je ostalo u vlasništvu autora) koji prikazuje Marxa, Engelsa, Lenjina i Tita, likovno nezanimljivi prikaz kakve danas nalazimo po buvljacima, no za autora važna uspomena i poklon od prijatelja koji je dobio pred sam Domovinski rat. Ne radi se ovdje o paljenju nekakvog marksističkog gledanja na svijet, titoizma ili lenjinizma ili prozivanja tih filozofskih ideja ili društvenih uređenja totalitarnim, već o paljenju starih ideja, načina gledanja na svijet, već ionako izgorjelih ideala i zabluda o solidarnosti i jednakosti. A možda i namjernoj destrukciji tereta povijesti. Jer kako krenuti dalje ako se držimo starih obećanja koja su nas već bezbroj puta razočarala. Vatra kao element označuje prolaznost, iščeznuće, i već samo gledati u nju, bez performansa samog, bilo bi dovoljno za kontemplaciju. Ona priziva ritual i prijelaz u novo stanje: smrt starih sustava, odnosno, smrt vjere u ikakve sustave. Priziva i već toliko izmrcvarenu metaforu Feniksa.
Izložba Veni Vidi, Galerija AK
Fotografije prikazuju beskućnike, siromašne ljude koji život žive na
cesti i koje je Božić fotografirao u Zagrebu u razdoblju od 1999.-2006., ispred Ministarstva obrane u kojem je radio, te u Parizu 2011. godine gdje je zajedno sa Vlastom Delimar boravio na umjetničkoj rezidenciji. Ono što je bitno naglasiti jest činjenica da on te ljude nije (voajerski) fotografirao, onako kako se često danas radi po ulicama da bi se proizvela što bolja “umjetnička” fotografija (jer siromašni su ljudi živopisni), već uz nevjerojatnu razinu osjećaja odgovornosti i empatije. On svako jutro s njima jede, puši, pije kavu, razgovara, dijeli hranu. Svakog od njih zna poimence, svakome zna životnu priču, povijest, sudbinu. I sa mnogima se poistovjećuje. Kao i u prošlogodišnjoj seriji fotografija, i ovdje je prisutan element hrane. Hranjenje je esencija preživljavanja, ali i duboko simbolički čin. Gotovo svaka kultura ima neki ritual vezan uz hranu, a poanta je gotovo svakog opuštanje i povezivanje. Dijeljenje hrane je čin koji zbližava, dijeljenje kruha sa čovjekom stvara nove male zajednice jednakovrijedne obitelji. Kada ljudi dodaju hranu jedni drugima, oni se povezuju. Nekad je on njima poklanjao hranu, nekada su oni s njime dijelili dio svoje (ili ga počastili) i dio toga je zabilježen.
Tanja Špoljar