Pozivamo vas na otvorenje video izložbe ”Vezu ni/je moguće uspostaviti” Tonija Mijača u sklopu programa novih medija i video umjetnosti Interface 2018 u ponedjeljak, 13.11.2017 u 20h, Greta, Ilica 92, Zagreb.
Služeći se tekstom storytelling-a, filmskih jezikom, i mizanscenskim odnosima, rad se bavi mogućnostima i ograničenjima individualnog sjećanja kao materijala za rekonstrukciju određenog događaja. Video instalacija je ekranizacija događaja u kojem smo prisustvovali majka, otac i ja kada sam imao osam godina i s roditeljima živio u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Kao scenariji za tri videa koriste se opisi sjećanja svakog od nas. Tim putem istražujem sličnosti, smetnje i izmjenjujuće dinamike koje se događaju u ekranizaciji, pripovijedanju i fokalizaciji tih zapisa.
Moć pripovjedanja stvara sliku neke povjesti, u ovom slučaju film je slika koja stvara svoju indigo papir kopiju u nečijoj svjesti i podsvjesti. Igra s modeliranom informacijom, mojom ili tuđom interpretacijom, odvajanje dijelova i nadomještanjem s interpretacijom, su neke od tehnika kojima sam istraživao što se nalazi u tom cutup-u koji je za mene stvarao toliku fascinaciju. Filmski narativ je već samo u scenarističkoj fazi također proizvod nečije perspektive, koja pokreće niz budućih interpretacija. Odstupanje od originalne forme, cenzurom ili premontiravanjem, oduzima ali i daje priliku novim vrijednostima, čija performativnost posljedično preoblikuje inicijalnu namjeru. U okviru tog aspekta filma istražujem ‘elastičnost’ njegovog polja podataka, na primjerima od mainstream filmova do vlastitih radova nastalih u tom procesu. Koja su ograničenja, i što je to što određuje ta ograničenja? Tko i kako? Što se dobiva oduzimanjem? Kako i da li to dobiveno nadomješta oduzeto? ili stvara novi prostor kao dodatak? Da li kompletno mjenja kontekst cjeline? Što se događa izmjenjenoj cjelini u odnosu na njeno izvorno stanje? Što je i kakvo je izvorno stanje u odnosu na njegov izvor?
Originalno vrijeme tog događaja podrazumijeva da su njegovi sudionici biranjem iz baze podataka, tj. samog sirovog zbivanja, svojom percepcijom slagali niz radnje ili narativ, koji se ovom (re?)konstrukcijom ponovno sklapa u (galerijski) događaj koji gledatelju postaje baza podataka iz koje može sklopiti svoj složeni narativ u obliku mišljenja, što se ponovno vraća na svijest o problematičnosti narativa i baze podataka. Zavodljiva karakteristika narativa preko filmskog jezika prepušta gledatelja i navodi ga do određene spoznaje, istovremeno zasjenjujući ostatak informacije iz baze podataka iz koje je nastao i formirao u samostojeći cjeloviti dokument. U tom procesu se odvija oblik cenzure koji je svojstven filmu skoro onoliko koliko i u svakodnevnoj komunikaciji. Ljudska životna disciplina se zasniva na iskustvu, i kada nekome prilika dođe da svoje iskustvo oblikuje kroz govor ili neki posrednički medij, iskustvo se strukturira i oblikuje u filtriranu dokumentaciju povijesti i/ili poruke. Kroz rukovanje s odabranom temom i prikupljenim materijalom nastojao sam ploviti među tim nijansama konstrukcije i rekonstrukcije, osvještavati svaki autorski korak, proučavati njegove značajke, i naposljetku aktivirati posljedice prevođenja sjećanja u govor, zvuk i pokretnu sliku.