Pozivamo vas na izložbu Jasenke Bulj ‘Prostori između’ u ponedjeljak 13.siječnja 2014. u 20h u Greti, Ilica 92 Zagreb.
Ne, ni ja ni niko drugi ne može prevaliti
taj put za vas, vi ga morate prevaliti sami.
Walt Whitman, Vlati trave (Pjesma o meni)
Autoreferencijalnost je gesta i rakurs svake projekcije i svakog traga kojega Jasenka Bulj stvara i bilježi. Bilo to u fotografiji, u slikarstvu, u crtežu ili u tekstovima koji nastaju u dvojakom ali usporednom djelovanju. U svakome od tih odlomaka dokumentira se, mapira, bilježi i akumulira jedna osobita, refleksivna i intimistička autografija. Autobiografska kartografija mijena i njihova prihvaćanja. U fotografiji traži bilješku pogleda, povratnu poruku prizora, potvrdu bivanja — memo otisak. U tekstu memorijsku refleksiju, opis stanja, otkrivanje i razotkrivanje. U slikarstvu i crtežu artistički i metaforički sublimat koji objedinjuje fragmentirani kaleidoskop svijeta zacjeljujući ga i ocijeljujući u prirodi. Ne zadržavamo se na prvome koji je dokument svjetlopisa, arhiv rukopisa i tekstualnosti pogleda, prostorni segment trenutka i zaslon slučajnosti ili namjere na neprekidnom „putovanju“ već na drugome. Onome koji snivajući budnih zjenica opasuje sliku svijeta — u sublimatu prirode koji je vlat trave, tijelo čempresa i krajolik – u pogledu iz najveće blizine i iz najveće daljine. Od onoga dinamičkog koji traži poniranje i uranjanje u ritmu disanja, onoga koji predmnjeva tjelesnu i čulnu empatiju, onoga koji u svojstvu ptice, njena leta i preleta, pogledom ispod vlastita krila zapasuje mora, zaljeve i otoke iznad vodene i obzorne crte i onoga kada se nalazi u središtu — u prostorima između.
U Prostorima između dogodila se — proizlazeći iz istoga u odnosu na motiv ili čak ostajući isto u naravi rukopisa — metonimijska promjena u figuri značenja. Jer zasigurno, ono što je pred nama je i nešto drugo od imena koje mu je dano. U prizoru planinskog okruženja, u pogledu prema njihovu pročelju i licu. U prostoru koje je predziđe, u njegovu međuprostoru koji znači sekvencu, ritam, niz i planinski labirint. U prostoru između na tlu kojega nema — visinom slike koja nadvisuje našu mjeru — rekonstruirane su ambivalencije snova. Ne–mjesto koje je istovremeno puno i prazno, sadrži sve i ništa. Sugestiju, travestiju, epiku i tragiku. Imenovanje i brisanje imena. Pomirenje i udivljenje. Grafitni rukopis crteža Jasenkine prostorne imaginacije koji je označavao sjecišta energije, obrise i kote zadobiva meko svojstvo nalijeganja nad obrise, nabore i sjene. Bijela slikarska pokrivanja uzlazno silazne brze geste podižu i uzdižu volumene, vrhove, glave, vratove, sedla, ramena, bokove planina pod čijim se, gotovo prozirnim velom nalaze svi i nitko. Tonovi zemlje i zelenoga kopne i nestaju. Plavetnilo lapisa (lapis lazuli), njegov ultramarin čini nebo nepromjenjivim, gustim, blistavim, svečanim. Ono je visina i dubina koja nas ostavlja u nedoumici jesmo li iznad ili ispod vodene crte — u dubini ili na površini. Prizor je hiberniran, panorama je arktička, polarna, nebeska i duhovna. U prostorima između i u snovima raširenih zjenica savladava se strah kako će sve nestati i potvrđuje se kako je prizor neiscrpiv jer ispod svake slike krije se druga i drugo.
Margarita Sveštarov Šimat
Ciklus slika “Prostori izmedu” (2009-2013) cjelina je na kojoj radim od 2009. godine te postepeno nižem i razrađujem cikluse prirodnih pojava od života mikro svijeta (bube, mravci), preko života u pokretu (“Trave” 2010.) i oborenih stabala (“Čempres” 2011,) do cjelina isprepletenih nizova planina. (“Planine I, II, III”).
U tom traženju prostora između dolazim do slikarske cjeline planinskog niza “Vrhovi”(2012/2013.) sastavljenog od niza od šest velikih slika s panoramskim pogledom situacije oko sebe.
Svojim slikama gradim prirodni ciklički krug kao vlastito emocionalno putovanje linijom i bojom.
Jasenka Bulj
Jasenka Bulj diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu u klasi profesora Nikole Reisera, gdje je nagrađena kao diplomant godine. Izlaže već kao studentica. Postdiplomski studij pohađa na Majstorskoj radionici profesora Ljube Ivančića i Nikole Reisera. Sudjeluje na samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Studijski je boravila u zemljama Europe, SAD–u i Australiji. 2011. godine bila je na rezidencijalnom boravku u Cité Internationale des Arts u Parizu.
Uz slikarstvo intimne refleksije i sintezne definicije izvorne povezanosti čovjeka i prirodne sredine, Jasenka Bulj poznata je i po ciklusima fotografija/dnevnika i fotografskih projekata sugestivne diskretnosti, dokumentarne izvrsnosti i spoznajne utemeljenosti.
Video–zapisi dnevnih rituala (Trenutak, 2011, 8′), misteriozne koreografije reflektirajućih sjena Ljeto, 2011, loop), magnetske privlačnosti konvergirajućih silnica »globalnog središta« (L’Opera, 2012, 11′) pokazuju autentičnu, fluktuirajuću energiju mjesta i trenutka.
Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika u Zagrebu i profesionalnog udruženja samostalnih umjetnika — ZUH–a. Kao samostalni umjetnik živi i radi u Zagrebu.